USTAVNO-PRAVNI POLOŽAJ OMBUDSMANA U VAŽEĆEM USTAVU REPUBLIKE SRBIJE IZ 2006. GODINE

Razvoj i unapređenje institucije ombudsmana u funkciji zaštite ljudskih prava (2023) (str. 3-16)

AUTOR(I) / AUTHOR(S): Dragan Bataveljić, Bojan Petrović

E-ADRESA / E-MAIL:  bataveljic@jura.kg.ac.rs

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/RUIO23.003B

SAŽETAK / ABSTRACT:

Autori u radu, najpre ukazuju na istorijski razvoj institucije ombudsmana, odnosno na njegov značaj u zaštiti sloboda i prava čoveka i građanina. Naravno, ova funkcija je novijeg datuma i postoji nešto više od dva veka, ali je interesovanje (i potreba) za navedenom zaštitom postojalo oduvek. Zasluga za nastanak ovog samostalnog i nezavisnog organa pripada Švedskoj, u kojoj se od 1809. godine vrši kontrola rada izvršnih vlasti, a u cilju zaštite ljudskih prava. Nažalost, ova institucija nije bila rado prihvaćena tokom svog postojanja kroz čitav XIX vek, kao i u prvoj polovini XX veka. Do njenog naglog razvoja i prihvatanja u svetu u skoro 100 zemalja, došlo je tek u drugoj polovini XX veka. Značaj formiranja ove institucije je izuzetno veliki, bez obzira što se ona u različitim zemljama razvijala pod drugačijim okolnostima, a samim tim i različitim nazivima. Republika Srbija je, takođe, dosta kasno shvatila ulogu tzv. „narodnog advokata“, tako da kao članica Prve, Druge i Treće jugoslovenske države, nije svojim ustavima predviđala postojanje ovog organa. To je učinjeno tek 2002. godine, donošenjem Zakona o lokalnoj samoupravi, ali bez obaveze formiranja, već kao fakultativni organ. Tek je Zakonom o Zaštitniku građana iz 2005. godine, predviđeno formiranje obaveznog Zaštitnika građana (i njegovih zamenika) na republičkom nivou, što je potvrđeno i donošenjem Ustava iz 2006. godine.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

RepublikaSrbija,ombudsman,Zaštitnikgrađana,Ustav, Zakon o Zaštitniku građana, Zakon o lokalnoj samoupravi, Švedska, slobode i prava čoveka i građanina.

LITERATURA / REFERENCES:

  • Arsić, D., Institucija Zaštitnika građana u izveštavanju portala dnevnog lica “Blic” u periodu od 2013 do 2016. godine, Administracija i javne politike, God. III, br. 2-3/2017.
  • Bales, K., New slavery: a reference handbook, ABC-CLIO, 2004.
  • Bataveljić, D., Ustavno pravo – drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Kragujevac. 2022.
  • Đorđević, S., Milenković, D., Veljović, D., Studija – kapaciteti i potencijali institucije lokalnog ombudsmana u Srbiji [sa istraživanjem], Beograd, 2011.
  • Zakon o Zaštitniku građana, „Sl. glasnik RS“, br. 105/2021.
  • Zakon o Zaštitniku građana, „Sl. glasnik RS“, br.79/2005, 54/2007.
  • Zakon o lokalnoj samoupravi, „Sl. glasnik RS“, br. 129/2007, 83/2014 – dr. zakon, 101/2016 – dr. zakon, 47/2018 i 111/2021 – dr. zakon.
  • Zakon o lokalnoj samoupravi, „Sl. glasnik RS“, br. 9/2002, 33/2004, 135/2004 i 62/2006 – dr. zakon.
  • Janković, S., Zaštitnik građana Republike Srbije – pojašnjenja nekih čestih nepoznanica, Časopis udruženja sudijskih i tužilačkih pomoćnika Srbije, Iustitia, br. 3/2015.
  • Kijevčanin, R., Zaštitnik građana u Republici Srbiji, Zbornik radova: XXI vek – vek usluga i Uslužnog prava, Kragujevac, 2020.
  • Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), Analiza položaja lokalnih ombudsmana u Republici Srbiji, Beograd, 2015.
  • Kulić, D., Ombudsman i društveni pravobranilac samoupravljanja, Niš, 1985.
  • Milkov, D., Nastanak i razvoj institucije ombudsmana, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, god. LII, br. 2/2018.
  • Radinović, D., Ombudsman i izvršna vlast, Beograd, 2001.
  • Radojević, M., Ombudsman u novom ruhu – novi Zakon o Zaštitniku građana u Republici Srbiji, Politička revija, br. 04/2021, god. (XXX)XXI, vol. 70.
  • Stojančić, S., Ombudsman i zaštita ljudskih prava, Niš, 2020.
  • Ustav Republike Srbije, „Sl. glasnik RS“, br. 98/2006 i 115/2021.