MEĐUNARODNI ZLOČINI I MEĐUNARODNA KRŠENJA: POLOŽAJ PROVOKATIVNIH RADNJI VAN OKVIRA RATA I GENOCIDA, SA OSVRTOM NA PONTSKE GRKE, JERMENE I DRUGE

Zbornik radova Raskršća međunarodnog krivičnog prava, (369-377 str.)

 

AUTOR(I) / AUTHOR(S): Alexios Panagopoulos

 

Download Full Pdf   

DOI:  10.46793/CrossrICL.369P

SAŽETAK / ABSTRACT:

Distinkcija između međunarodnih zločina i međunarodnih kršenja predstavlja centralno pitanje kako u teorijskom, tako i u praktičnom domenu međunarodnog prava. Međunarodni zločini, uključujući genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, definišu se sistematičnošću, masovnim karakterom i postojanjem posebne namere za uništenje (dolus specialis), što ih jasno razlikuje od običnih kršenja (Cassese, 2003). Nasuprot tome, međunarodna kršenja obuhvataju povrede ugovornih obaveza, ograničenja osnovnih sloboda, prisilna raseljavanja stanovništva ili provokativne vojne aktivnosti, koje, iako ozbiljne, ne pokreću individualnu krivičnu odgovornost pred međunarodnim sudovima (Shaw, 2017). Istorijski primeri, kao što su jermenski genocid (1915–1923) i genocid Pontskih Grka (1914–1923), ilustruju postojanje organizovane državne politike istrebljenja, predstavljajući najviši nivo međunarodne krivične odgovornosti. Suprotno tome, savremene prakse, uključujući aneksiju Krima 2014. godine i napetosti u Istočnom Sredozemlju, predstavljaju kršenja koja, iako ne čine genocid ili ratne zločine, značajno ugrožavaju principe teritorijalnog integriteta i nenametanja (Kohen, 2015). Distinkcija, dakle, nije isključivo pravna; ona naglašava dvostruku funkciju međunarodnog prava u kažnjavanju najtežih zločina i regulisanju manje ekstremnih, ali potencijalno destabilizujućih međunarodnih radnji. Posebna pažnja posvećena provokativnim aktima van okvira rata i genocida, u iskustvima Pontskih Grka, Jermena i drugih pogođenih naroda, ilustruje trajnu relevantnost ove distinkcije u savremenim međunarodnim odnosima.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

međunarodni zločini, međunarodna kršenja, provokativne radnje, Pontski Grci, Jermeni

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

LITERATURA / REFERENCES:

  • Akçam, T. (2012). The Young Turks’ Crime Against Humanity: The Armenian Genocide and Ethnic Cleans- ing in the Ottoman Empire . Princeton University Press.
  • Akayesu, J. (ICTR Trial Judgment, 1998). International Criminal Tribunal for Rwanda.
  • Bassiouni, M. (2011). International Criminal Law. BRILL.
  • Bloxham, D. (2021). The Oxford Handbook of Genocide Studies . Oxford University Press.
  • Gray, C. (2018). International Law and the Use of Force . Oxford University
  • Schabas, W. (2017). Genocide in International Law. Cambridge University Press.
  • Human Rights Watch (HRW, 2020). Annual
  • Karakasidou, A. (1997). Fields of Wheat, Hills of Blood: Passages to Modernity in Greek Macedonia. University of Chicago Press.
  • Panagopoulos Alexios (2023), Human Rights, Thessaloniki-Sartinas,
  • Panagopoulos Alexios (2024), European Institutions, Thessaloniki-Sartinas,
  • Rome Statute of the International Criminal Court (1998).
  • Schmitt, M. (2017). Tallinn Manual 2.0 on the International Law Applicable to Cyber Operations. Cambridge University Press.
  • Suny, R. (2015). They Can Live in the Desert but Nowhere Else. Princeton University Press.
  • Schmitt, (2017). Tallinn Manual on the International Law Applicable to Cyber Warfare. Cambridge University Press.
  • Suny, (2015). „They Can Live in the Desert but Nowhere Else“: A History of the Armenian Genocide. Princeton University Press.
  • UN General Assembly (2014). Resolution on the Territorial Integrity of Ukraine.
  • UN (2015). Framework of Analysis for Atrocity Crimes: A Tool for Prevention 
  • UN Charter (1945). Charter of the United Nations.
  • UN (1948). Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide.