EPONIMI I DIFERENCIJALNO MARKIRANJE OBJEKTA U RAZGOVORNOM SRPSKOM JEZIKU

Nasleđe 57 (2024) [219-236]

AUTOR(I) / AUTHOR(S): Branimir V. Stanković

Download FullPdf   

DOI: 10.46793/NasKg2457.219S

SAŽETAK /ABSTRACT:

Istraživanja fenomena diferencijalnog markiranja objekta u funkcionalističkoj i tipološkoj literaturi pokazuju da direktni objekat koji je pozicioniran više na skali animatnosti (1) i/ili skali određenosti (2) ima veću verovatnoću da bude morfološki obeležen u akuzativu (Aissen 2003):

  • ljudsko > antropomorfizirano živo > neantropomorfizirano živo > neživo;
  • lična zamenica (1, lice > 3. lice) > vlastito ime > apelativ sa humanim denotatom > animatni apelativ sa humanim denotatom > inanimatni apelativ > određena imenska sintagma > neodređena imenska sintagma > nespecifična imenska sintagma. U srpskom je skala animatnosti relevantna za (morfološki nemarkirane) forme imenica muškog roda jednine, koje su sinkretične sa oblikom genitiva za antrop(omorfizira)ne žive denotate, te sinkretične sa formom nominativa za neantropomorfizirane žive i nežive nominalne denotate:
  • Video sam {*pop-∅/pop-a} / {*mačak-∅/mačk-a} /{bor-∅/*bor-a} / {virus-∅/*virus-a} / {sto-∅/*stol-a}.

Pokazaćemo u kojim kontekstima i skala određenosti može biti relevantna za kolokvijalni  registar srpskog  jezika. U  (4) i (5), morfološki markirana forma (-a) može upućivati i na individualnog određenog (definitnog) referenta i na tip/ klasu, dok morfološki nemarkirana forma (–∅) ne može upući- vati na referenta uvedenog u diskurs (5):

  • U svojoj gitarskoj kolekciji Nenad poseduje {fender-∅/ fender-ai} i {gibson-∅/gibson-a};
  • Večeras će svirati {fender-∅*i/fender-ai}.

Prema skali određenosti u (2), (antrop)onimi su prominentni i teže da budu vidljivo obeleženi. Međutim, u slučaju eponima, upućivanje na hijerarhijski najniže, neodređene i nespecifične referente moguće je samo neobeleženom formom. Predstavljena situacija analiziraće se Hornovim (2002) binomnim modelom i pokazaćemo da je morfološki nemarkirana forma postala semantički markirana, dok je morfološki obeležen oblik postao dvosmislen.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS: 

eponimi, diferencijalno markiranje objekta, animatnost, određenost, specifičnost, gramatikalizacija, razgovorni srpski jezik

LITERATURA/ REFERENCES:

  • Aissen 2003: J. Aissen, Differential Object Marking: Iconicity vs. Economy, Amsterdam, Natural Language & Linguistic Theory, 21, 435-483.
  • Ariel 1988: M. Ariel, Referring and accessibility, Journal of Linguistics 24, 65–87. Aleksić 2019: D. Aleksić, Kategorija animatnosti i forma akuzativa u srpskom jeziku, Doktorska disertacija odbranjena na Filološkom fakultetu u Beogradu.
  • Belić 1969: A. Belić, Istorija srpskohrvatskog jezika, Knj. II, sv. 1: Reči sa deklinacijom, Beograd: Naučna knjiga.
  • Blagus Bartolec 2006: G. Blagus Bartolec, Od neživoga do živoga (genitivno-aku- zativni sinkretizam u jedninskoj paradigmi imenica muškoga roda koje označuju što neživo), Zagreb: Rasprave, 32, 1–23.
  • Brozović 1976/1977: D. Brozović, O suvremenoj morfološkoj normi hrvatskoga jezičnog standarda i o morfološkim značajkama standardne novoštokavštine uopće, Zagreb: Jezik, XXIV/1–3/4, 1–12, 41–49, 109–114.
  • Christophersen 1939: P. Christophersen, The Articles: A Study of Their Theory and Use in English. Copenhagen: Einar Munksgaard.
  • Croft 1991: W. Croft, Syntactic categories and grammatical relations: the cognitive organization of information, Chicago/London: The University of Chicago Press.
  • Crystal 2008: D. Crystal, A Dictionary of Linguistics and Phonetics, Hoboken: Blackwell Publishing, 469–470.
  • Garić 1975: M. Garić, Jednakost akuzativa s nominativom ili genitivom u jednini imenica prve vrste, Sarajevo: Književni jezik, IV/3–4, 35–48.
  • Dragićević 2004: R. Dragićević, I automobili su ljudi (O jednoj metafori), Beograd: Svet reči, VIII/17–18, 48–49.
  • Heine 1997: B. Heine, Cognitive Foundations of Grammar, New York: Oxford University Press.
  • Horn 2002: L. R. Horn, Assertoric inertia and NPI licensing, CLS 38 (2). 55–82.
  • Horn 2004: L. R. Horn, Implicature, in: Horn, L.R. & G. Ward (eds.), The Handbook of Pragmatics, 3–28.
  • Jakobson 1936 [1971]: R. O. Jakobson, Beitrag zur allgemeinen Kasuslehre: Gesamtbedeutung der russischen Kasus. [Preštampano u: R. O. Jakobson, Selected Writings (vol. II: Word and Language), Hague: Mouton, 23–71.]
  • Janda 1996: L. Janda, Figure, ground, and animacy in Slavic declension, Slavic and East European Journal, 40/2, 325–355.
  • Klajn 2006: I. Klajn, O sklopu rečenice, Srpski jezički priručnik, Beograd: Beogradska knjiga, 139–164.
  • Pavlović 2009: S. Pavlović, Pozicioniranje zavisnih rečenica u starosrpskom jeziku, Beograd: Južnoslovenski filolog, 65, 267–297.
  • Russell 1905: B. Russell, On Denoting. Mind, Vol. 14, No. 56. 479–493.
  • Schwarz 2013: F. Schwarz, Different Types of Definites Crosslinguistically, Language and Linguistics Compass, Volume 7, Issue 10.
  • Sanders 1984: G. Sanders, Adverbials and Objects. In: Frans Plank (ed.), Objects: Towards a theory of grammatical relations, London/Orlando/San Diego: Academic Press, 221–241.
  • Stanković 2015: B. Stanković, Sintaksa i semantika određenog i neodređenog pridevskog vida, Doktorska disertacija odbranjena na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu.
  • Stanković 2020: B. Stanković, Osnovi pragmatike, Niš: Filozofski fakultet.
  • Stefanović 2008: M. Stefanović, Kategorija animatnosti u srpskom i ruskom jeziku, Novi Sad: Akademska knjiga.
  • Timberlake 1996: A. Timberlake, Vkusitь ot dreva poznaniя i uboяtьsя: vari- ativnostь v razvitii vinitelьnogo-roditelьnogo padeža variativ- nostь v razvitii vinitelьnogo-roditelьnogo padeža, Moskva: Voprosы яzыkoznaniя, 5, 7–19.