ZVUČNI SIMBOLIZAM UZVIKA U STRIPU „WATCHMEN“

Mladi filolozi I (2025)[285-296]

AUTHOR(S) / AUTOR(I): Sandra M. Karajović

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/MFXVI-1.285K

ABSTRACT / SAŽETAK:

Predmet ovog rada jeste istraživanje asocijativne veze između fonološke strukture uzvika, koja je predstavljena specifičnom grafijom, i konteksta stripa u kojem se koriste, odnosno određivanje karakteristike fonema tipične za pojedine situacije u prva dva broja stripa Watchmen. Kako je fonosimboličnost jedna od najvažnijih odlika uzvika, za potrebe istraživanja ekstrahovali smo 133 primarna uzvika, koja smo potom razvrstali prema pragmatičkoj funkciji koju vrše (ekspresivni, konativni i fatični) i prema semantičkoj komponenti koju izražavaju (kognitivni, emocioni i volicioni). U okviru svake podvrste opisujemo foneme koje evociraju neki makrokoncept i tako upućuju na specifičnosti konteksta. Konativni uzvici mogu se objasniti trima makrokonceptima koji su povezani sa lokucijom (REĆI, OTVARANJE/ŠIRENJE i PRASAK), a ekspresivni uspostavljaju semantičke veze sa devet makrokoncepata koji nose značenja kognitivne mogućnosti (MISAO i PITANJE) ili fizičke odlike i dela tela (ZAOBLJENOST, MALO, NOS). Iako je istraživanje sprovedeno na malom uzorku, te je moguće izvesti zaključke samo o uzvicima koji su pronađeni u građi, dobijeni rezultati doprinose proučavanju uzvika kao jezičkog znaka kojim se istovremeno izražava zvuk i mentalno/emocionalno stanje govornika u kontekstu stripa i proučavanju zvučnog simbolizma u domenu uzvika.

KEYWORDS / KLJUČNE REČI:

zvučni simbolizam, uzvik, strip, kontekst, Watchmen

REFERENCES / LITERATURA:

Izvori
  • Moore, A., Gibbons, D. (1986) Watchmen, September and October issue 1986, DC Comics.
Literatura
  • Ameka 1992: F. Ameka, Interjections: the universal yet neglected part of speech. Journal of Pragmatics 18, North Holland: Elsevier Science Publishers, 101–118.
  • Bajber 1999: D. Biber, et al., Longman Grammar of Spoken and Written English. Edinburgh Gate: Pearson Education Limited.
  • Varton 2003: T. Wharton, Interjections, language, and the ’showing/saying’ continuum. Pragmatics and Cognition 11:1, Amsterdam:John Benjamins Publishing Company, 39–91.
  • Vilkins 1992: D. Wilkins, Interjections as deictics. Journal of Pragmatics 18, North Holland: Elsevier Science Publishers, 119–158.
  • Vježbicka 1992: A. Wierzbicka, The semantics of interjections. Journal of Pragmatics 18, North Holland: Elsevier Science Publishers, 159–192.
  • Gofman 1981: E. Goffman, Forms of Talk. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
  • Dingamens i dr. 2013: M. Dingemanse et al., Is “Huh?” a universal word? Conversational infrastructure and the convergent evolution of linguistic items, PloS One8 (11). 10.1371/journal.pone.0078273
  • Dingamens 2021: M. Dingemanse, Interjections. The Oxford Handbook of Word Classes, ed. Eva van Lier. Oxford: Oxford University Press.
  • Đorđević 2007: R. Đorđević, Gramatika engleskog jezika, 4. izdanje. Beograd: Čigoja.
  • Elsen 2017: H. Elsen, The Two Meanings of Sound Symbolism. Open Linguistics 2017 (3), 491–499.
  • Zanetin 2014: F. Zanettin, Comics in Translation. New York: Routludge.
  • Jerotijević Tišma i Karavesović 2022: D. Jerotijević Tišma, D. Karavesović, Onomatopeja i zvučni simbolizam u prevodu romana i kratkih proznih formi za decu, u: M. Kovačević i J. Petković (ured.), Srpski jezi, književnost, umetnost, knj. I, Jezik i stil srpskoga romana, Kragujevac: Filološko-umetnički fakultet, 307–318.
  • Jovanović 2004: V. Jovanović, The form, position and meaning of interjections in English. FACTA UNIVERSITATIS Series: Linguistics and Literature Vol. 3, No 1, 2004, 17–28, Univerzitet u Nišu.
  • Johanson i dr. 2021: N. E. Johansson et al., The typology of sound symbolism: Defining macro-concepts via their semantic and phonetic features, Linguistic Typology 2020, 24 (2): 253–310.
  • Kverk 1985: R. Quirk, et al., A Comprehensive Grammar of the English Language, New York: Longman Group Limited.
  • Kikotosto 1991: N. Ciccotosto, Sound Symbolism in Natural Languages, University of Florida.
  • Kisebert 2022: C. W. Kisseberth, Representations in generative phonology in the 1970s and 1980s. The Oxford History of Phonology, ed. B. Elan Dresher and Harry van der Hulst. Oxford: Oxford University press, 440–461.
  • Kitanović 2020: J. Kitanović, Onomatopeja u stripu Štrumpfovi i njegovom prevodnom ekvivalentu, Lipar, br. 71, 185–199.
  • Klajn 2002: I. Klajn, Gramatika srpskog jezika. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavne sredstva.
  • Milosavljević 2020: T. Milosavljević, Ideofonski predikati u srpskom jeziku: osnovne karakteristike, Naš jezik LI, 51–60, Beograd: Službeni glasnik.
  • Milosavljević 2021: T. Milosavljević, Uzvik ili onomatopeja: karakteristike i funkcije, Naš jezik LII, 33–43, Beograd: Službeni glasnik.
  • Njumen 1931: S. S. Newman, Further Experiments in Phonetic Symbolism. The American Journal of Psychology, 45(1), 53–75.
  • Ojama i Haga 1963: T. Oyama, J. Haga, Common factors between figural and phonetic symbolism, Psychologia 6, 141–144.
  • Piper i Klajn 2013: P. Piper, I. Klajn, Normativna gramatika srpskog jezika, Novi Sad: Matica Srpska.
  • Sapir 1929: E. Sapir, A Study In Phonetic Symbolism, University Of Chicago.
  • Stijović i dr. 2019: R. Stijović, I. Lazić Konjik, M. Spasojević. (2019) Uzvici u savremenom srpskom jeziku: klasifikacija i leksikografska obrada. Južnoslovenski filolog LXXV, sv. 1 (2019), 37–61, Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti i Institut za srpski jezik.
  • Torndajk 1945a: E. L. Thorndike, The association of certain sounds with pleasant and unpleasant meaning. Psychological Review 52, 143–149.
  • Torndajk 1945b: E. L. Thorndike, On Orr’s hypotheses concerning the front and back vowels. The British Journal of Psychology 36.1, 10–14.
  • Hinton i dr. 1994: L. Hinton, J. Nichols, J. Ohala (eds.), Sound Symbolism. Cambridge: Cambridge University Press.