PROMENLJIVOST BROJEVA DVA, TRI I ČETIRI U SRPSKOM JEZIKU

Lipar 89 (2026)  (9-33 str.)

AUTOR(I) / AUTHOR(S):Bojana M. Veljović Popović 

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/LIPAR89.009V

SAŽETAK / ABSTRACT:

U ovom radu, analizom korpusa koji čine primeri ekscerpirani iz jezika dnevne štampe pisane na srpskom jeziku, nastoji se utvrditi stepen promenljivosti brojeva dva, tri i četiri. U pitanju je morfološka kategorija koja je tokom istorijskog razvitka srpskog jezika doživela znatna prestrukturiranja. Evolucija je vodila ka uprošćavanju paradigmi, te svođenju na pojedinačne deklinirane forme koje su u nejednakom obimu zastupljene kako u različitim funkcionalnim stilovima srpskog jezika tako i u njegovim regionalnim varijetetima, tj. dijalektima i narodnim govorima.
Ovaj prilog nudi uvid u jezičke prilike koje karakterišu publicistički funkcionalni stil, s tim da se zaključci do kojih se analizom došlo u načelu mogu smatrati važećim i za srpski standardni jezik i njegov dijasistem u celini. Opšti zaključak je da je u kategoriji broja četiri uprošćavanje prisutno u najvećoj meri – paradigma je svedena na svega dva deklinirana oblika koji se ređe upotrebljavaju; slično je i sa brojem tri, s tim da se deklinirane forme ovoga broja nešto češće beleže; dok broj dva ima stabilniju paradigmu, i ova morfološka kategorija na upotrebnom planu pokazuje viši stepen vitalnosti. Pojava (ne)dekliniranih formi brojeva regulisana je različitim faktorima, a u radu će se oni podrobnije ispitati.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

morfologija, deklinacija, brojevi dva, tri, četiri, publicistički funkcionalni stil

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

Istraživanje sprovedeno u radu finansiralo je Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije (Ugovor o prenosu sredstava za finansiranje naučnoistraživačkog rada zaposlenih u nastavi na akreditovanim visokoškolskim ustanovama u 2026. godini broj: 451-03- 34/2026-03/ 200198).

LITERATURA / REFERENCES:

Izvori
Literatura
  • Belić 2006: A. Belić, Istorija srpskog jezika, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2006.
  • Zeljić 2014: G. Zeljić, Brojevi kao vrsta reči u gramatičkim udžbenicima za srednju školu, Beograd; Inovacije u nastavi XXVII, 2014/1, Beograd, 42–54.
  • Zeljić 2016: G. Zeljić, Morfološko-semantičke karakteristike brojeva u srpskom jeziku, Beograd: Univerzitet u Beogradu, Učiteljski fakultet, 2016.
  • Ivić i dr. 2007: P. Ivić, I. Klajn, M. Pešikan, B. Brborić, Srpski jezički priručnik, Beograd: Beogradska knjiga, 2007.
  • Jovanović i Šćepanović 2009: J. Jovanović, M. Šćepanović, O brojevima ’dva’, ’oba’, ’tri’ i ’četiri’ u srpskom jeziku, Beograd: Srpski jezik, 14/1-2, god. IV, Beograd, 275–305.
  • Kraljević 1976: G. Kraljević, Deklinabilnost i indeklinabilnost brojeva dva, tri, četiri, Beograd: Naš jezik XXII, sv. 1-2, Beograd, 43–52.
  • Kuzmić 2008: B. Kuzmić. Deklinacija brojeva dva, oba, tri i četiri u čakavskim pravnim tekstovima od 16. do 18. Stoljeća. Croatica et Slavica Iadertina. Vol.3 No.3. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29855, 9–29. Maretić 1899: T. Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Zagreb: Štampa I naklada knjižare L. Hartmana, 1899.
  • Marković 1951: S. Marković, O promenljivosti broja dva, Beograd: Naš jezik II, sv. 5-6, Beograd, 155–161.
  • Mrazović i Vukadinović 2009: P. Mrazović, Z. Vukadinović, Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance: Novi Sad – Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2009.
  • Nikolić 1976: M. Nikolić, Promenljivost brojeva 2–4 u štokavskim govorima, Beograd: Naš jezik, XXII, sv. 1-2, Beograd, 52–56.
  • Pešikan i dr. 2010: M. Pešikan, J. Jerković, M. Pižurica, Pravopis srpskoga jezika. Izmenjeno i dopunjeno izdanje, Novi Sad: Matica Srpska, 2010.
  • Piper i Klajn 2013: P. Piper, I. Klajn, Normativna gramatika srpskog jezika, Novi Sad: Matica srpska, 2013.
  • Radović Tešić 1976: M. Radović Tešić, Neki podaci i stavovi o promenljivosti brojeva, Beograd: Naš jezik, XXII, sv. 1-2, Beograd, 56–63.
  • Rogić 1955: P. Rogić. Deklinacija brojeva dva, oba, obadva, tri, četiri. Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. http://hrcak.srce.hr/file/86279, 138–141. Simić 1996: R. Simić, Srpska gramatika za srednje škole, Beograd: MH Aktuel, 1996.
  • Stanić 1953: M. Stanić, O oblicima dvoma, dvema i dvjema, Beograd: Naš jezik, IV, sv. 9-10, Beograd, 329–334.
  • Stanojčić i Popović 1992: Ž. Stanojčić, LJ. Popović, Gramatika srpskoga jezika, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1992.
  • Stevanović 1986: M. Stevanović, Savremeni srpskohrvatski jezik (gramatički sistemi i književnojezička norma), Beograd: Naučna knjiga, 1986.
  • Stefanović 2015: A. Stefanović, Normiranje i upotreba brojeva u Vukovim i Daničićevim radovima u odnosu na stanje u savremenom srpskom jeziku, Beograd: NSSuVD, 42/1, Beograd, 229–237.
  • Ham 1956: J. Hamm. Promjena brojeva 2, 3 i 4. Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. http://hrcak.srce.hr/file/102015, 9–14.