Identitetske promene; srpski jezik i književnost u doba tranzicije str. 39-47

AUTOR: Milanka J. Babić

E-ADRESA: 

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/ZIP21.039B

SAŽETAK:

U radu se govori o suštinskim identitetskim kategorijama srpskog jezika i o njegovom statusu na njegovom lingvističkom i geopolitičkom prostoru. Ukazuje se na nepovoljan položaj srpskog jezika mimo granica Srbije, u istojezičkim državama koje su nastale raspadom Jugoslavije, ali i na činjenicu da je takav status uslovljen nebrigom i nesaradnjom srpske politike i lingvistike, što se posebno ogleda u marginalizovanosti ćirilice u javnoj komunikaciji. S tim u vezi upućuje se na neophodnost redefinisanja književnojezičke politike, kao i njene primjene i u službenom i u javnom prostoru upotrebe srpskog jezika.

KLJUČNE REČI:

srpski jezik, eksterni identitet, interni identitet, status jezika, ćirilica.

LITERATURA: 

  • Babić (2013): M. Babić, Sociolingvistički aspekti omalovažavanja ći- rilice, U odbranu srpske ćirilice, hrestomatija, priredio Miloš Kovače- vić, Pale: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta, 201–208.
  • Babić (2014): M. Babić, Status i perspektiva srpskog jezika u Bosni i Hercegovini, Srpski jezik i ćirilica – osnove srpskog identiteta, zbornik radova, Podgorica: Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća, 176–183.
  • Bugarski (2016): R. Bugarski, Jezici u potkrovlju, Beograd: Biblioteka XX vek.
  • Gorjanc (2013): V. Gorjanc, Slovenačka jezička politika i odnosi društvene moći, u: V. Požgaj Hadži, Jezik između lingvistike i politike, Beograd: Biblioteka XX vek, 13–36.
  • Pižurica (2013): M. Pižurica, Šta znači za nas ćirilica?, U odbranu srpske ćirilice, hrestomatija, priredio Miloš Kovačević, Pale: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta, 230–233.
  • Škiljan (1988): D. Škiljan, Jezična politika, Zagreb: Naprijed. https://sr.wikipedia.org, pristupljeno 10. 10. 2021