USLUGE HUMANITARNIH ORGANIZACIJA

Usluge i vladavina prava (2021), str. 431-447

AUTOR(I): Dragan Bataveljić

Download Full Pdf 

DOI: 10.46793/UVP21.431B

SAŽETAK:

Autor u radu ukazuje na činjenicu da su humanitarne organizacije deo neprofitnog sektora, koje se formiraju i deluju radi obezbeđenja opšteg boljitka, kako pojedinaca i određenih društvenih grupa, tako i društva u celini. Ono što je bitno naglasiti, jeste da one pripadaju tzv. volonterskom sektoru, čiji je rad transparentan i zasniva se na zakonskim propisima države u kojoj deluju. Svaka humanitarna organizacija ima svoj strateški plan koji, kao pisani dokument, služi za ostvarivanje osnovnih programskih ciljeva. Nadzor nad ostvarivanjem usvojenih projekata i kontrola upravljačkog procesa, predstavljaju obaveznu (krajnju) fazu njihovog delovanja. Humanitarne organizacije kao deo nedržavnog sektora, danas dobijaju sve značajniju ulogu u pružanju usluga u raznim oblastima društvenog života i to veoma širokom krugu korisnika ovih usluga. Ovako njihovo delovanje je sve više prisutno i to ne samo u zemljama u tranziciji, nego i u razvijenim zemljama sveta, pri čemu se posebno apostrofira njihova aktivnost u socijalnom sektoru. Značajnu osnovu za ovakvu situaciju pruža sveprisutni proces decentralizacije i novo, tj. promenjeno shvatanje uloge države u radu humanitarnih organizacija i sve brojnijih pokreta koji se bave humanitarnim radom. Naime, decentralizacija omogućava spuštanje sve većeg broja nadležnosti sa centralnog na lokalni nivo. To je glavni razlog za naglo širenje nevladinog sektora, skoro u celom svetu i intenzivno uključivanje nedržavnog sektora u sferu pružanja usluga.

KLJUČNE REČI:

humanitarne organizacije, država, pojedinac¸ nevladine organizacije, neprofitni sektor, usluge, socijalna zaštita, udruženja građana, civilno društvo

LITERATURA:

Gilbert, N., The „Enabling State?“ from public to private responsibility for social protection: Pathways and pitfalls, OECD Social, Empoyment and Migration Working Papers, No. 26/2005.

Kolari, Z., The Non-profit Sector as a Service Provider in Different Types of Welfare Systems, Univerzitet “Džon Hopkins”, Baltimor, 1999.

Salamon, L. M., GlobalCivilSocietyAnOverviewTheJohnsHopkinsComparativeNonprofit Sector Project, presentation, 2006.

Stiglitz, J., Economics of the public sector, Beograd, 2004.

Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći, Sl. list SRJ, br. 53/2001, 61/2001 – ispr. i

36/2002 i Sl. glasnik RS, br. 101/2005 – dr. zakon.

Zakon o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda …, Službeni list SCG – Međunarodni ugovori, br. 9/2003, 5/2005 i 7/2005 – ispr. i Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori, br. 12/2010 i 10/2015.

Marić, R., Menadžment neprofitnih organizacija, Beograd, 2009.

Mitić, B., Marketing neprofitnih organizacija, Banja Luka, 2012.

Parun-Kolin, M., Petrušić, N., Socijalna preduzeća i uloga alternativne ekonomije u procesima evropskih integracija, Beograd, 2008..

Paunović Ž., Civilno društvo, Zbornik radova: Civilno društvo i nevladin sektor, Beograd, 2002.

Paunović, Ž., Neprofitne organizacije – prilog pojmovnom razjašnjenju, Godišnjak br. 6, I deo: Politička teorija, politička sociologija, politički sistem, Beograd, 2011.