LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA U KONTEKSTU PRINCIPA PROPORCIONALNOSTI I NAJBOLJEG INTERESA DETETA

Usklađivanje pravnog sistema Srbije sa standardima Evropske unije (2023) (str. 491-502)

AUTOR(I) / AUTHOR(S): Veljko Vlašković

E-ADRESA / E-MAIL: 

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/UPSSXI.491V

SAŽETAK / ABSTRACT:

Odluka o lišenju roditeljskog prava predstavlja najdrastičniji oblik državne intervencije u porodične odnose u slučajevima kada roditelji deteta iz faktičkih ili pravnih razloga nisu u mogućnosti vršiti roditeljsko pravo saglasno najboljem interesu deteta. Preciznije rečeno, reč je o situacijama kada roditelji koji imaju primarnu dužnost staranja o detetu svojim činjenjem ili nečinjenjem povređuju prava deteta u meri koja zahteva uklanjanje deteta iz postojećeg porodičnog okruženja i oduzimanje svih ili određenih roditeljskih dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.
Sa stanovišta prava deteta, odluka o lišenju roditeljskog prava predstavlja davanje prednosti pravu deteta na život, opstanak i razvoj u odnosu na pravo deteta da živi sa svojim roditeljima. Takva odluka treba počivati na primeni principa proporcionalnosti koju je razvio Savezni ustavni sud Nemačke još 1982. godine (BverfGE 60, 79 of 17 February 1982 –1BvR 188/80). U tom smislu, roditelj se može lišiti roditeljskog prava jedino ako je takva odluka srazmerna intenzitetu povrede ličnih dobara deteta, odgovarajućoj proceni budućih rizika, ali i ako druge mere podrške porodici nisu dale rezultat ili se može pretpostaviti kako se njima neće moći otkloniti opasnost po prava i interese deteta. U kontekstu prava Srbije, princip proporcionalnosti može podrazumevati postojanje prethodno izrečenih mera korektivnog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava prema konkretnom roditelju ili roditeljima. Takođe, navedeni princip iziskuje da se odluka o lišenju roditeljskog prava ne donosi u slučajevima kada roditelj bez svoje krivice nije u mogućnosti da adekvatno vrši roditeljske dužnosti, odnosno da se u takvim okolnostima dete može razdvojiti od roditelja samo ako su prethodno iskorišćene sve mere podrške porodici koju država može pružiti u smislu socijalne zaštite. 

Princip proporcionalnosti u navedenom smislu posebno je karakterističan za odluke Evropskog suda za ljudska prava, potvrđen i u nizu slučajeva u kojima je odlučivao Sud, od kojih će se, ilustracije radi, pomenuti dva slučaja koja su vođena protiv Nemačke (B.B and F.B. v. Germany i Wetjen and Others v. Germany).

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

lišenje roditeljskog prava, prava deteta, najbolji interes deteta, razlozi lišenja, princip proporcionalnosti

LITERATURA / REFERENCES:

  • Boele-Woelki, K. et. al., Principles of European Family Law Regarding Parental Responsibilities, Antwerpen-Oxford, 2007.
  • Vujović, R., Lišenje roditeljskog prava, Beograd, 2019.
  • Goldstein, J. et. al., The Best Interests of the Child: The Least Detrimential Alternative, The Free Press, New York, 1998.
  • Decisions of the Bundesverfassungsgericht – Federal Constitutional Court – Federal Republic of Germany: Volume 5: Family-Related Decisions 1957-2010, Nomos, 2013.
  • Draškić, M., Komentar Porodičnog zakona, Beograd, 2016.
  • Draškić, M., Obavezno lišenje roditeljskog prava prilikom odlučivanja suda o vršenju roditeljskog prava: sporno stanovište Vrhovnog suda Srbije, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 012.
  • Lindley, B., State Intervention and Parental Autonomy in Children’s Cases: Have We Got the Balance Right?, What is a Parent? A Socio-Legal Analysis (eds. Bainham, A., Day Sclater, S., Richards, M.), Hart Publishing, Oxford – Portland 1999.
  • Ponjavić, Z., Porodično pravo, Beograd, 2014.
  • Choudhry,S., Herring, J., European Human Rights and Family Law, Hart Publishing, Oxford – Portland, Oregon, 2010.