Razvoj i unapređenje institucije ombudsmana u funkciji zaštite ljudskih prava (2023) (str. 17-31)
AUTOR(I) / AUTHOR(S): Zoran Jovanović
E-ADRESA / E-MAIL: zjovanovic@jura.kg.ac.rs
DOI: 10.46793/RUIO23.017J
SAŽETAK / ABSTRACT:
Tradicionalno posmatrano, ombudsman se ustanovljava kao nacionalna i centralizovana institucija, sa jednim nosiocem funkcije i koncentrisanom organizacijom. U ovakvim slučajevima nosilac funkcije deluje iz jednog centra, što je u najvećem broju slučajeva glavni grad države i nadležan je za čitavu teritoriju države. Međutim, u dosadašnjoj praksi se pokazalo da to nije uvek najbolje rešenje – kako zbog tradicije lokalne samouprave, tako i zbog toga što takva organizacija ograničava mogućnost pristupa građana ovoj instituciji. Zbog toga se, kao trend u razvoju institucije ombudsmana, pojavljuju decentralizacija i dekoncentracija. Centralizovanim institucijama ombudsmana tradicionalnog tipa može se uputiti nekoliko kritika. Pre svega, građani su više u kontaktu i na njih više utiču odluke regionalnih ili lokalnih organa uprave nego centralnih. Takođe, samo jednoj kancelariji ombudsmana je teže da dopre do svih građana i da se bavi svim pritužbama, koje se tiču organa uprave različitog tipa i na različitim nivoima. Zbog toga se institucija ombudsmana u većem broju zemalja pojavljuje i na nivou jedinica lokalne samouprave – opština – kako u unitarnim, tako i u federalnim državama. Takav trend prihvatio je i naš Zakon o lokalnoj samoupravi, koji je donet 2002. godine.
KLJUČNE REČI / KEYWORDS:
građanski branilac, ljudska prava, lokalna samouprava, javna uprava, javne službe.
LITERATURA / REFERENCES:
- Zakon o lokalnoj samoupravi, „Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 9 od 26. februara 2002. godine;
- Odluka o gradskom građanskom braniocu – ombudsmanu, „Službeni list grada Kragujevca“, br. 6/2003;
- Statut grada Kragujevca, „Službeni list grada Kragujevca“, br. 3/02.