Književnost za decu u nauci i nastavi (2022), (str. 113-125)
AUTOR(I): Andrijana A. Nikolić
E-ADRESA: friendlyhand@t-com.me
DOI: 10.46793/KDNN21.113N
SAŽETAK:
Prozno stvaralaštvo bjelopoljskih pisaca za djecu (oca i sina) Slobodana i Aleksandra Obradovića obiluje motivima fantastike u postupcima junaka, u njihovoj nadmoći da prolaze kroz vremenske zone, ali i u mitološkoj koncepciji nastanka likova, te u misiji kojoj su podređeni. Sposobni izumitelji, letači, bića koja se transcendentalno sele s mjesta na mjesto zahtijevaju kritički sud, s ciljem odmjerenog stava, koliko je danas književnost za djecu zaista razumljiva njihovom uzrastu i da li se i u kojoj mjeri dijete može identifikovati s junacima pročitanog djela ili se distancirati od njih. Kombinovanjem simbola i fantastike oba pisca usmjeravaju čitalačku misao na odgonetavanje upotrebnih simbola i navode na moguću pouku pročitanog. Kroz fiktivne likove iznose svoja razmišljanja o životnim pitanjima koristeći se naratorskom polifonijom, praveći otklon od sebe ‒ pisca, vješto izbjegavajući poistovjećivanje sa likom iz djela. Postupak prekoračenja granice između književnog i vanknjiževnog karakterističan je za oba pisca, te se nameće i stav o ulozi roditelja tokom odrastanja i uticaju na razvijanje mašte kod djeteta koje je sklono slušanju roditeljeve priče.
KLJUČNE REČI:
narator, fantastika, mit, pisac.
LITERATURA:
- Bagić (2012): Krešimir Bagić, Rječnik stilskih figura, Zagreb: Školska knjiga. Bojić (1986): Goran Bojić, određenje fantastike, Savremenik, br. 5, Beograd: Književne novine, 448–461.
- Vuković (1996): Novo Vuković, Uvod u književnost za djecu i omladinu, Podgorica: Unireks.
- Vuković (2007): Novo Vuković, Fantastično u književnosti za djecu, Književnost za decu i mlade u književnoj kritici, knjiga 1, Aleksinac: Viso- ka škola strukovnih studija za vaspitače, Libro company, 62–64.
- Damjanov (2002): Sava damjanov, Srpska postmoderna proza na kraju 20. veka, Polja, časopis za književnost i teoriju, br. 421, Novi Sad: Kulturni centar Novog Sada, 73‒78.
- Mjuri (2001): J. M. Mjuri, citirano prema Živković, dragiša, Rečnik književnih termina, Banja Luka: Romanov, 455.
- Lešić (2011): Zdenko Lešić, Jezik i književno delo, Beograd: Službeni glasnik.
- Lodge (1988): david Lodge, Načini modernog pisanja: metafora, metonimija i tipologija moderne književnosti, Zagreb: Globus – Stvarnost.
- Mišić (1968): Zoran Mišić, Antologija francuske fantastike, Beo- grad: Nolit.
- Obradović (2017a): Slobodan Zoran obradović, Na putu za Dardel, Bijelo Polje: NVo „Stihom govorim”.
- Obradović (2017b): Aleksandar obradović, Zapisi iz hodnika vremena, Bijelo Polje: JU Ratkovićeve večeri poezije, NVo „Stihom govorim”.
- Oraić Tolić, Žmegač (1987): dubravka oraić Tolić, Viktor Žmegač, Auto- referencijalnost kao metatekst i kao ontotekst, u: d. oraić Tolić, V. Žmegač (ur.), Intertekstualnost & autoreferencijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Fi- lozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 135‒146.
- Todorov (1987): Cvetan Todorov, Uvod u fantastičnu književnost, prevela Aleksandra Mančić Milić, Beograd: Službeni glasnik.
- Hačion (1996): Linda Hačion, Poetika postmodernizma, preveli Vladimir Gvozden i Ljubica Stanković, Novi Sad: Svetovi.
- Hume (1996): Kathryn Hume, Fantastika i mimesis, Mogućnosti, hrvatski časopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme, XLiii, 4‒6, Split: Književni krug u Splitu, 48.