ANAFORA I UPOTREBA ČLANA U ITALIJANSKOM JEZIKU

Nasleđe 53 (2022), str. 43-59

AUTOR(I): Tijana N. Kukić

E-ADRESA: tijana.kukic@filum.kg.ac.rs

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/NasKg2253.043K

SAŽETAK:

Anafora predstavlja kompleksnu jezičku pojavu koja omo- gućava povezivanje informacija unutar teksta. Sastoji se iz antecedenta i anaforskog izraza. Antecedent ukazuje na vantek- stualni referent i uveden je prevashodno neodređenim članom, ali u ovom radu ukazaćemo na slučajeve kada se uz antecedent upo- trebljava i određeni član. Anaforski izraz uvek sadrži odre- đeni član, budući da se na taj način signalizira da je došlo do tekstualne kohezije kroz povezivanje antecedenta s anaforskim izrazom. Cilj rada jeste da na osnovu kvalitativne analize kor- pusa sastavljenog od šest književnih dela uočimo vrste anafore, da analiziramo jezička sredstva koja su prisutna u  anafor- skom izrazu, kao i na koji način dolazi do povezivanja antece- denta i anaforskog izraza. Ukazaćemo na četiri vrste anafore: direktnu, indirektnu, asocijativnu i anaforske inkapsulatore. Prve dve vrste karakteriše koreferencija, odnosno, identič- nost referenata. Druge dve karakteriše neidentičnost refe- renata. Sve četiri vrste anafore uspešno ostvaruju tekstualnu koheziju i čitalac je u stanju da poveže antecedent s anaforskim izrazom, bez obzira da li je reč o identičnosti ili neidentič- nosti referenata unutar anafore. Cilj nam je da ukažemo na faktore koji omogućavaju takvu vrstu raspoznavanja, a kako bismo tu pojavu pojasnili fokusiraćemo se prevashodno na pragma- tičke činioce, ali uzimajući u obzir gramatičke i semantičke činioce. Kroz ovaj rad pokazaćemo da se antecedent i anaforski izraz mogu povezati na mnogobrojne načine: kroz ponavljanje iste lekseme, kroz leksičke supstitute u anaforskom izrazu koji su semantički povezani s antecedentom, kroz asocijativne, logičke i pragmatičke veze.

KLJUČNE REČI:

anafora, italijanski član, antecedent, anaforski izraz, vrste anafore, pragmatički faktori

LITERATURA:

Lista referenci
  • Andorno 32014: C. Andorno, Linguistica testuale. Un’introduzione, Roma: Carocci editore.
  • Dardano5 2009: M. Dardano, Nuovo manualetto di linguistica italiana, Bologna: Zanichelli.
  • Dardano, Trifone5 2001: M. Dardano, P. Trifone, La Nuova Grammatica della lingua italiana, Bologna: Zanichelli.
  • Džekendof 2002: R. Jackendoff, Foundations of language: brain, meaning, grammar, evolution, Oxford: Oxford University Press.
  • Foljato, Testa 52001: S. Fogliato, M. C. Testa, Italiano: l’uso e la grammatica, Torino: Loescher Editore.
  • Grajs 1989: H. P. Grice, Studies in the way of words, Cambridge, MA: Harvard Uni- versity Press.
  • Harford et al. 2007: J. Hurford et al., Semantics. A coursebook, Cambridge: Cambridge University Press.
  • Hokins 1978: J. Hawkins, Definiteness and indefiniteness, New York: Atlantic Highlands.
  • Huang 2006: Y. Huang, Anaphora and the Pragmatics-Syntax Interface, u: L. R. Horn, G. Ward, (prir.), The Handbook of Pragmatics, Oxford: Blackwell Pub- lishing, 288–314.
  • Karlson 2006: G. Carlson, Reference, u: The Handbook of Pragmatics, u: L. R. Horn, G. Ward, (prir.), Oxford: Blackwell Publishing Ltd., 74–97.
  • Kartunen 1976: L. Karttunen, Discourse referents, Syntax and Semantics, Vol. 7, New York: Academic Press, Inc.
  • Klajn, Šipka 2008: I. Klajn, M. Šipka, Veliki rečnik stranih reči i izraza, Novi Sad: Prometej.
  • Klark 2009: H. H. Clark, Context and Common Ground, u: J. L. Mey, (prir.), Concise Encyclopedia of Pragmatics. Oxford: Elsevier Ltd., 116–119.
  • Konte 1991: M. E. Conte, Anafore nella dinamica testuale, Firenze: Quaderni del Gis- cel, 10, Firenze, 25–43.
  • Korzen 1996: I. Korzen, L’articolo italiano fra concetto ed entità, Copenhagen: Museum Tusculanum Press.
  • Kruz 2006: A. D. Cruse, A Glossary of Semantics and Pragmatics, Edinburgh: Edin- burgh University Press Ltd.
  • Kristal 31985: D. Crystal, Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike, Beograd: Nolit. Luis 1969: D. Lewis, Convention: a philosophical study, Cambridge, MA: Harvard University Press.
  • Lo Duka ²2013: M. Lo Duca, Lingua italiana ed educazione linguistica. Tra storia, ricerca e didattica, Roma: Carocci editore.
  • Marelo 1986: C. Marello, Anaphora and deixis as cohesive devices in lexicography, u: S. H. Mary (prir.), Proceedings of the 2nd EURALEX International Con- gress, 117–123, Cirih: A. Francke Verlag.
  • Mej 20092: J. L. Mey, Concise Encyclopedia of Pragmatics, Oxford: Elsevier Ltd. Palermo 2013: M. Palermo, Linguistica testuale dell’italiano, Bologna: Il Mulino.
  • Pitano 19972: G. Pittano, Sinonimi e contrari. Dizionario fraseologico delle parole equivalenti, analoghe e contrarie, Bologna: Zanichelli.
  • Prandi, De Santis 20112: M. Prandi, C. De Santis, Le regole e le scelte. Manuale di linguistica e di grammatica italiana, Torino: UTET Università.
  • Renci 1988: L. Renzi, L’articolo, u: L. Renzi, (prir.), Grande grammatica italiana di consultazione, Vol 1, Bologna: Il Mulino. 357–423.
Korpus i skraćenice
  • Corrado Alvaro, Gente in Aspromonte, Firenze: Le Monnier, 1930. Svet iz Asprom- onta, Novo pokolenje, 1953, prevod: Danica Lukić. (Skraćeno: Gen).
  • Dino Buzzati, La boutique del mistero, Milano: Mondadori, 1968. Prodavnica tajni, Leo Commerce, 2006, Prevod: Cvijeta Jakšić. (Skraćeno: Bout).
  • Italo Calvino, Marcovaldo ovvero Le stagioni in città, Torino: Einaudi, 1963, Mark- ovaldo ili godišnja doba u gradu, Nolit, 1980, prevod: Julijana Vučo. (Skraćeno: Marc).
  • Susanna Tamaro, Va’ dove ti porta il cuore, Milano: Rizzoli, 1994. Idi kuda te srce vodi, Evro Giunti, 2011, prevod: Mirjana Đukić Vlahović. (Skraćeno: Va’).
  • Umberto Eco, Il cimitero di Praga, Milano: Bompiani, 2010. Praško groblje, Vulkan, 2017, prevod: Mirela Radosavljević, Aleksandar Levi. (Skraćeno: Cim).
  • Umberto Eco, Numero zero, Milano: Bompiani, 2015. Nulti broj, Vulkan, 2015, pre- vod: Mirela Radosavljević, Aleksandar Levi. (Skraćeno: Num)