DUALISTIČKA ONTOLOGIJA UMETNIČKOG DELA

Nasleđe 50 (2021), str. 227-239

AUTOR(I): Saša M. Radojčić

E-ADRESA: sasa.radojcic@flu.bg.ac.rs

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/NasKg2150.227R

SAŽETAK:

U ovom ogledu se razmatra filozofska pozicija koja određenje pojma umetničkog dela sagledava u znaku ontološkog dualizma. Po njoj, umetnička dela mogu biti stvari ili događaji. Osnova razlikovanja je vremenski kvalitet konstitucije i načina postojanja predmeta (simultanost ili procesualnost). Tom shvatanju je bliska koncepcija koju je još u drugoj polovini 18. veka razvio G. E. Lesing u spisu Laokoon ili o granicama slikarstva i poezije (1766), oslanjajući se na razliku u mediju prikazivanja (prostor ili vreme). Za njega su umetnička dela tela ili radnje. Pokazuje se da dualistička određenja nailaze na teškoće već prilikom bližeg profilisanja stvari i događaja. Ove teškoće se uvećavaju i postaju nerešive kada se suoče sa novim umetničkim praksama i njihovim rezultatima, za čije obuhvatanje je potrebno ili proširiti pojmove umetničkog dela i same umetnosti, ili ih odrediti na sasvim izmenjeni način. U poslednjem delu ogleda izlažu se osnovne crte nekih novijih koncepcija umetničkog dela, koje dualističku ontologiju artikulišu drugačijim kategorijama (tip/token, autografsko/alografsko).

KLJUČNE REČI:

ontologija umetnosti, dualizam, konstitucija predmeta, medij prikazivanja, umetničko delo

LITERATURA:

  • Kari 1995: Currie, G., Image and Mind: Film, Philosophy and Cognitive Science, Cam- bridge: Cambridge University Press.
  • Dejvis 2018: Davies, D., „Locating the Performable Musical Work in Practice: A Non-Platonist Interpretation of the Classical Paradigm”, in: Assis, P. de (ed.), Virtual Works – Actual Things: Essays in Music Ontology, Leuven: Leuven University Press, 45–64.
  • Dilvort 2008: Dilworth, J., „The Abstractness of Artworks and Its Implications for Aesthetics”, The Journal of Aesthetics and Art Criticism, 66(4), 341–353.
  • Gadamer 1993: Gadamer, H.-G., „Die Aktualität des Schönen”, Gesammelte Werke Bd. 8: Ästhetik und Poetik I, Tübingen: J. C. B. Mohr (Paul Siebeck), 94–142.
  • Gudmen 2002: Goodman, N., Jezici umjetnosti, Zagreb: KruZak.
  • Grondin 2001: Grondin, J., Einführung in die philosophische Hermeneutik, Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft.
  • Irvin, Dod 2017: Irvin, S. and Dodd, J., „In Advance of the Broken Theory: Philos- ophy and Contemporary Art”, The Journal of Aesthetics and Art Criticism, 75(4), 375–386.
  • Lamark 2010: Lamarque, P., Work and Object, Oxford: Oxford University Press. Lesing 1964: Lesing, G. E., Laokoon, Beograd: Rad.
  • Mekfi 2010: McFee, G., „Defending ’The Artist Theory’: Wollheim’s Lost Idea Regained?”, Estetika: The Central European Journal of Aesthetics, 47(3), 3–26.
  • Mičel 1984: Mitchell, W. J. T., „The Politics of Genre: Space and Time in Lessing‘s Laocoon”, Representations 6, 98–115.
  • Šarp 1979: Sharpe, R. A., „Type, Token, Interpretation and Performance”, Mind 88(351), 437–441.
  • Sjöholm 2013: Sjöholm, C., „Lessing‘s Laocoon: Aesthetics, Affects and Embodi- ment”, The Nordic Journal of Aesthetics 46, 18–33.
  • Volhajm 2002: Volhajm, R., Umetnost i njeni predmeti, Beograd: Clio.
  • Ženet 1996: Ženet, Ž., Umetničko delo: imanentnost i transcendentnost, Novi Sad: Svetovi.