SMISAO NASLEĐA: OSTAVITI SVE ZA SOBOM. NEŠTO I O KIŠU, PEKIĆU I PAVIĆU, KAO DA SE UOPŠTE NE OČEKUJE DA UVEK BUDE REČI I O NJIMA

Nasleđe 50 (2021), str. 95-114

AUTOR(I): Aleksandar Jerkov

E-ADRESA:  aleksandar.jerkov@gmail.com

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/NasKg2150.095J

SAŽETAK:

Šta je osnovni problem nasleđa i tradicije skrivena je tema ove rasprave. O tome postoji ogromna literatura, ali je ona nedovoljna da problem razreši, dok se, međutim, pitanje javlja u nekim od najznačajnijih dela savremene srpske književnosti i to nije nimalo slučajno. Naprotiv, upravo je to jedan od onih poetičkih odnosa koji delima Kiša, Pekića i Pavića daje posebnu vrednost. Tekst, posle više opštih napomena vezanih za prilike kod nas i istoriju ideja, govori o Kišovoj Grobnici, Pekićevom Zlatnom runu i Pavićevom Hazarskom rečniku. Daje i jednu paradoksalnu misao po kojoj treba naslediti samo ono što imaš, i ostaviti u nasleđe ono što nemaš. Uz to se tekst igra rečima oko naziva časopisa Nasleđe i razumevanja nasleđa kao mogućnosti prihvatanja, sticanja tradicije i odnosa prema njoj.

KLJUČNE REČI:

Nasleđe, tradicija, Kiš, Pekić, Pavić, savremena srpska književnost, poetika, posthermeneutika

LITERATURA: