TROP VOZA KAO SIMBOL TRAUME U KNJIŽEVNOSTI HOLOKAUSTA

Lipar 76 (2021), (str. 69-92)

AUTOR(I): Milica M. Karić

E-ADRESA: comkaric@gmail.com

Download Full Pdf 

DOI: 10.46793/LIPAR76.069K

SAŽETAK:

 

Holokaust je jedinstven događaj u istoriji čovečanstva jer predstavlja umiranje miliona ljudi i umiranje humanizma koje je sprovedeno kroz novu granu industrije – industriju smrti. On predstavlja prekretnicu u istoriji čovečanstva na svim nivoima: ontološkom, političkom, sociološkom, psihološkom, ekonomskom, tehnološkom. Oni koji su preživeli ovo nezamislivo, negovorljivo iskustvo koje se nalazi „s one strane imaginacije“ i za koje ne postoji odgovarajući jezik kojim bi se iskazale nezamislive brutalnosti i eskalacija zla, ostaju žrtve do kraja života. Njihova trauma ostaje kao podsetnik posrnuća čoveka koji je postao čoveku vuk označavajući HH vek dobom traume. Velika mašinerija smrti ne bi bila tako efikasna da nije bilo transporta vozovima smrti čija je zadnja stanica bila središte pakla u kome „putnici“ nestaju u plamenu. Zato voz postaje jedan od neizbežnih tropova u književnosti Holokausta i kod pisaca jevrejskog porekla i kod onih koji to nisu, ali imaju potrebu da pišu o tome kao delu epohe kojoj pripadaju. Cilj ovog rada je da pokaže kako različiti pisci, strani i domaći, koriste trop voza i koja sve značenja on može da dobije u romanima o Holokaustu. Zaključujemo da se trop voza pojavljuje i kod pisaca koji su preživeli i kod onih koji pripadaju 1,5 generaciji, kao i kod onih koji nisu iskusili logore ili događaje Holokausta. Uočavamo žanrovske različitosti; oni koji su bili u vozovima smrti teže realizmu dok oni koji ih nisu iskusili tragaju za najprikladnijom formom i žanrom eksperimentišući sa alegorijom i magijskim realizmom.

KLJUČNE REČI:

Drugi svetski rat, Holokaust, književnost, sećanje, pamćenje traume, voz

LITERATURA: