STIL I JEZIK KNEŽEVOG DNEVNIKA U ROMANU „BEZDNO“ SVETLANE VELMAR-JANKOVIĆ

Lipar 75 (2021), (str. 229-239)

AUTOR(I): Ivana S. Živančev

E-ADRESA: jaricivana@gmail.com

Download Full Pdf 

DOI: 10.46793/LIPAR75.229Z

SAŽETAK:

U ovom radu bavili smo se specifičnim stilom i jezikom kojim je pisan „Dnevnik” kneza Mihaila Obrenovića u romanu „Bezdno” Svetlane Velmar-Janković. Fokus našeg istraživanja bio je na slavenosrpskim odlikama Kneževih dnevničkih zapisa. Težili smo  da ukažemo na slavenosrpske stilsko-jezičke elemente kao i na istorijsko-političke prilike koje su uslovile upotrebu ovog hibridnog i nekoherentnog književnog jezika kod nas krajem 18. i početkom 19. veka. Značajna pažnja posvećena je i arhaizmima, kojima obiluje ovaj tekst a koji pomažu da se dočara duh Kneževe epohe. Kako bismo izdvojili i objasnili slavenosrpsku stranu „Dnevnika”, oslanjali smo se, pre svega, na učenje Aleksandra Mladenovića. U nastojanju da utvrdimo kojim tipom ćirilice bi bio pisan ovaj tekst pozvali smo se na Petra Đorđića, dok u cilju da razumemo društvene okolnosti koje su bile plodno tlo za stvaranje ovog jezičkog idioma osvrnuli smo se na teoriju naše književnosti 18. veka Jovana Skerlića. Došli smo do zaključka da je Knežev jezik dositejevski – narodni sa primesama slavenosrpskog koje su većinski prisutne na leksičkom a manje na morfološkom i fonetskom nivou. Njegovi stil i jezik se tokom „Dnevnika”menjaju i slavenosrpske karakteristike blede, te mu pisanje sve više nalikuje živom narodnom jeziku. Sagledavajući arhaizme i sastavljajući njihovu listu, uvideli smo da po učestalosti, nakon ruskoslovenskih, ruskih i srpskoslovenskih reči, dolaze turcizmi, iako bi se očekivalo da to mesto pripada germanizmima, romanizmima i hungarizmima, usled Kneževog gotovo dvodecenijskog boravka u Evropi.

KLJUČNE REČI:

„Bezdno”, „Dnevnik” kneza Mihaila Obrenovića, dositejevski jezik, slavenosrpski stilsko-jezički elementi, arhaizmi

LITERATURA:

Izvor

Velmar-Janković 1995: S. Velmar-Janković, Bezdno, Beograd: Vreme knjige.

Literatura

Đorđić 1990: P. Đorđić, Istorija srpske ćirilice, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavne sredstva.

Ivić 1998: P. Ivić, Pregled istorije srpskog jezika, Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Mladenović, A. Tipovi književnih jezika kod Srba u drugoj polovini 18. i početkom 19. veka. Referat za 7. međunarodni kongres slavista u Varšavi. ‹https://kovceg. tripod.com/am_tipovi_knj_jez_srba_u_18.htm›. 07.03.2021.

Mladenović 2008: A. Mladenović, Istorija srpskog jezika, Beograd: Čigoja štampa.

Pantić 1996: M. Pantić, Istoričnost i poetičnost: Svetlana Velmar-Janković, Bezdno, Vreme knjige, Beograd 1995, Novi Sad: Letopis Matice srpske, 457, Novi Sad: Matica srpska, 751–756.

Skerlić 1909: J. Skerlić, Srpska književnost u 18. veku, Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srbije.

Stakić 2014: M. Stakić, Poetski jezik kao odlika stila književne proze, u:    R. Arsić (ured.), Zbornik radova učiteljskog fakulteta, knj. 8, Priština: Univerzitet u Prištini, 123–137.

Stefanović 2009: M. Stefanović, Leksikon srpskog prosvetiteljstva, Beograd: Službeni glasnik.

Šaponja 2001: N. Šaponja, Romansiranje pustoši, Novi Sad: Letopis Maticesrpske, 467, Novi Sad: Matica srpska, 916–917.