Urbanizam i održivi razvoj (2025) [pp. 285-292]
AUTHOR(S) / AUTOR(I): Marija Stojković
Download Full Pdf 
DOI: 10.46793/Urbanizam25.285S
ABSTRACT / SAŽETAK:
Hibridizacija prostora je kompleksan, višeznačan koncept koji se može tumačiti i primenjivati na različite načine. Uslovi heterogenosti i sve veće zgušnjavanje u savremenim gradovima vodi ka brzim transformacijama, i stvaranju novih tipova prostora, kao odgovor na stalne promene urbanih uslova. Potreba ljudi za sinergijom i većom efikasnosti uzrokuje intenziviranje aktivnosti i mešanje programa u prostorno-problemskim situacijama kao što su: urbani prostori velike gustine, tranzitni prostori, industrijske zone, obale, urbane praznine. Formiranje hibridnog prostora u okviru regenerisane teritorije je jedan od urbanih mehanizama planiranja društveno-ekonomskog, investicionog i kulturnog razvoja grada. Sa tim u vezi, ovaj rad pokušava da koncept hibridizacije sagleda u odnosu na pomenute prostorne situacije, kroz razmatranje cilja primene hibridizacije, dominantnog aspekta hibridizacije i efekata njene primene, uz primere iz prakse koji ilustruju te situacije. Rezultati istraživanja upućuju da se hibridizacija opravdano smatra jednim od katalizatora za kreiranje održivih urbanih sredina.
KEYWORDS / KLJUČNE REČI:
Hibridizacija, urbani prostor, oblikovanje prostora, održivost.
REFERENCES / LITERATURA:
- Cho, I. S., Heng, C. K., & Trivic, Z. (2016). Re-framing urban space: Urban design for emerging hybrid and high-density conditions. London: Routledge.
• Di Marino, M., Aboutalebi Tabrizi, H., Chavoshi, S. H., & Sinitsyna, A. (2023). Hybrid cities and new working spaces – The case of Oslo. Progress in Planning, (170). https://doi.org/10.1016/j.progress.2022.100712
• Ellin, N. (2006). Integral urbanism. London: Routledge.
• Fenton, J. (1985). Pamphlet architecture 11: Hybrid buildings. New York: Princeton Architectural Press.
• Krasilnikova, E., & Klimov, D. (2020). Design principles of hybrid spaces in terms of urban planning regeneration. WIT Transactions on the Built Environment, (193), 89–100. https://doi.org/10.2495/GD170081
• Koolhaas, R. (1995). S, M, L, XL. New York: The Monacelli Press.
• Loughran, K. (2016). Imbricated spaces: The High Line, urban parks, and the cultural meaning of city and nature. Sociological Theory, 34(4), 311–334. https://doi.org/10.1177/0735275116679192
• Nederveen Pieterse, J. (1995). Globalization as hybridization. In M. Featherstone, S. Lash, & R. Robertson (Eds.), Global modernities (pp. 45–68). London: Sage.
• Pinto de Freitas, R. (2011). Hybrid architecture_object, landscape, infrastructure. EFLA Regional Congress of Landscape Architecture.
• Fernández Per, A., Mozas, J., & Arpa, J. (2011). This is hybrid. a+t architecture.
• Volpi, V., & Opromolla, A. (2017). The role of design in supporting the continual emergence of hybrid spaces of interaction within the city. The Design Journal, (20). https://doi.org/10.1080/14606925.2017.1352859
• Zanni, F. (2012). Urban hybridization. Milano: Politecnica.