VREME JE DETE: POZICIONIRANJE DETETA U DEČJEM VRTIĆU

Susreti pedagoga (2025) (121-128 str.)

AUTOR(I) / AUTHOR(S):Dragana L. Purešević Dragana S. Bogdanović Elizabeta N. Aleksov Tamara B. Injac

Nevena N. Mitranić Marinković

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/Susr.ped2025.121P

SAŽETAK / ABSTRACT:

Ovaj rad razmatra pozicioniranje deteta u vrtiću kao proces kretanja, odnosa i stvaranja vremena, a ne kao statičnu i unapred zadatu formaciju. Polazeći od kritike neutralnosti i od teorija koje telo i pokret vide kao političke i relacione kategorije, istraživanje je sprovedeno u okviru projekta Drugi: Šta je (još) obrazovanje?, korišćenjem vizuelne metodologije duge ekspozicije. Analiza fotografija pokazala je da deca vreme doživljavaju kroz kairos i aion – trenutke mogućnosti i trajanja – čime prkose institucionalnoj logici hronosa. Njihovo pozicioniranje se ne svodi na pasivno uklapanje u rutine, već na aktivno stvaranje prostora i vremena kroz igru, pokret i odnose sa drugima. Nasuprot navedenoj tvrdnji, odrasli – vaspitači i istraživači – ostaju u okvirima linearnog vremena, čime normalizuju hronos kao jedini validan okvir. Rezultati ukazuju da je zadatak pedagoga da prepoznaje različite vremenske logike, preispituje kulturu institucije i stvara prostore u kojima deca mogu da budu bića pokreta i mogućnosti.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

predškolska pedagogija, Drugi, hronos, kairos, aion, pokret.

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

LITERATURA / REFERENCES:

  • Biesta, G. J. J. (2006). Beyond learning: Democratic education for a human future. Paradigm Publishers.
  • Butler, J. (2015). Notes toward a performative theory of assembly. Harvard University Press.
  • Deleuze, G., & Guattari, F. (1987). A thousand plateaus: Capitalism and schizophrenia (B.
  • Massumi, Trans.). University of Minnesota Press.
  • Freire, P. (1970). Pedagogy of the Oppressed. Seabury Press.
  • Guattari, F. (1989). Trois écologies. Éditions Galilée.
  • Haraway, D. (1988). Situated knowledges: The science question in feminism and the privilege of partial perspective. Feminist Studies, 14(3), 575–599. Retrieved from https://www.jstor.org/stable/3178066
  • Ingold, T. (2011). Being alive: Essays on movement, knowledge and description. Routledge.
  • Krnjaja, Ž. i Purešević, D. (2020). Participacija pedagoga u promeni kulture dečjeg vrtića. U L. Radulović, V. Milin i B. Ljujić (Ur.), Participacija u obrazovanju pedagoški (p)ogledi. (226–233). Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
  • Manning, E. (2013). Always More Than One: Individuation’s Dance. Duke University Press.
  • Manning, E. (2009). Relationscapes: Movement, art, philosophy. MIT Press.
  • Massumi, B. (2002). Parables for the virtual: Movement, affect, sensation. Duke University Press.
  • Mitranić, N. (2023). Kultivisanje igre u dečjem vrtiću (doktorska disertacija). Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.
  • Miškeljin, L. (2022). Detinjstv(a)o konceptualizacije i kontekstualizacije. Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
  • Osnove programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja – Godine uzleta (2018). Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RS. Retrieved from http://www.mpn.gov.rs/wp-content/uploads/2018/09/OSNOVE-PROGRAMA-.pdf
  • Pavlović Breneselović, D., & Krnjaja, Ž. (2018). Građenje kvalitete u praksi vrtića. Odgojno obrazovne teme, 1(1–2), 25–46.
  • Rancière, J. (2004). The politics of aesthetics: The distribution of the sensible. Continuum.
  • Springgay, S., & Truman, S. E. (2016). Walking methodologies in a more-than-human world: WalkingLab. Routledge.