ZLO I EMPATIJA U ŠEKSPIROVIM TRAGEDIJAMA: „HAMLET“, „OTELO“, „KRALJ LIR“ I „MAGBET“

Jezik, književnost i empatija (2025) (297-310. стр.)

АУТОР(И) / AUTHOR(S):Aleksandra Joličić 

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/LLE25.297J

САЖЕТАК / ABSTRACT:

Predmet istraživanja ovog rada jeste analiza fenomena zla i empatije u Šekspirovim tragedijama Kralj Lir, Hamlet, Otelo i Magbet, oslanjajući se na teorijski okvir Sajmona Baron-Koena. Polazeći od njegovog razumevanja zla kao posledice „empatijskog deficita“, rad odbacuje metafizičke koncepcije zla i uvodi neuroetičku dimenziju koja ga tumači kao nedostatak sposobnosti za emocionalnu rezonancu. U radu je prikazan poseban osvrt na knjigu Sajmona Baron-Koena pod nazivom Psihologija zla. Sajmon Baron-Koen, profesor razvojne psihologije na Univerzitetu Kembridž, jedan je od najsavremenijih i najuticajnijih autora koji se bave empatijom. On u svom radu uključuje psihologiju, psihijatriju, sociologiju i antropologiju, sa ciljem da što bolje pojasni poreklo zla i kompletnu prirodu zla. Baron-Koen naglašava: „Empatija se dešava kada naša pažnja prestaje da bude jednostrano usmerena i, umesto toga, postane dvostrano usmerena.“ (Baron-Koen, 2013: 23) Baron-Koen ističe da pojedini ljudi tokom celog svog bivstvovanja funkcionišu na najnižem nivou empatijskog spektra. Takvi ljudi ne mogu da se poistovete sa osećanjima drugih, niti da ih prepoznaju i reaguju na njih. Baron-Koen eksplicitno ne tvrdi da su ti ljudi inherentno „zli“ u tradicionalno moralnom smislu, već da jednostavno ne poseduju kapacitet za empatiju, pa stoga reaguju na načine koje društvo doživljava kao surove, okrutne i zloćudne. Prema Koenu, antisocijalno ponašanje takvih pojedinaca proizilazi iz nedostatka empatijskog kapaciteta, a ne iz svesne želje za činjenjem zla. U tom svetlu, likovi poput Jaga, Edmunda i Magbeta analiziraju se kao primeri patološkog prekida empatije, gde drugi postaje sredstvo za ostvarivanje cilja. Nasuprot njima, likovi kao što su Hamlet, Lir i Dezdemona simbolizuju tragične pokušaje očuvanja empatijskog odnosa u svetu koji ga podriva. Zaključak rada je da Šekspir anticipira savremene uvide o etičkoj relevantnosti empatije, prikazujući zlo ne kao apsolut, već kao rezultat odnosa, izbora i nemoći. Tragedija se time otkriva kao polje etičke hermeneutike, u kojem je mogućnost saosećanja ključni orijentir slobode i odgovornosti. Srećna ili nesrećna osoba nije samo izolovani pojedinac koji živi u apstraktnom životnom kontekstu, već svaki pojedinac koji je osuđen na empatično ili neempatično okruženje.

КЉУЧНЕ РЕЧИ / KEYWORDS:

Vilijam Šekspir, empatija, zlo, dobro, tragedija

ПРОЈЕКАТ / ACKNOWLEDGEMENT:

ЛИТЕРАТУРА / REFERENCES:

  • Baron-Cohen, S., Chapman, E., Auyeung, B., Knickmeyer, R., Taylor, K. & Hackett, G. (2006). Fetal tesosterone and empathy: Evidence from the Empathy Quotient (EQ) and the “Reading the Mind in the Eyes” Test. Social Neuroscience, 1(2), 135-148.
  • Baron-Koen, S. (2013). Psihologija zla. Beograd: Clio.
  • Bruk, P. (2018). Suština milosrđa. Beograd: Clio.
  • Coleridge, S. T. (1987). Lectures 1808–1819 on Literature. Princeton: Princeton University Press.
  • Frojd, S. (1994). S one strane principa zadovoljstva – Ja i ono. Novi Sad: Svetovi.
  • Grinblat, S. (2006). Vil iz Stratforda: Kako je Šekspir postao Šekspir. Beograd: Portalibris.
  • Jung, K. G. (2003). Arhetipovi i kolektivno nesvesno. Beograd: Atos.
  • Jung, K. G. (2015). Sećanja, snovi, razmišljanja. Beograd: Medijska knjižara Krug.
  • Kant, I. (1979). Kritika praktičkog uma. Beograd: BIGZ.
  • Kierkegaard, S. (1980). The Concept of Anxiety. Princeton: Princeton University Press.
  • Klajn, H. (1964). Šekspir i čoveštvo. Beograd: Prosveta.
  • Lajbnic, G. V. (1993). Teodikeja. Beograd: Plato.
  • Popović, V. (1999). Život i delo Viljema Šekspira. Beograd: Zadužbina Andrejević.
  • Šekspir, V. (1987). Drame. Sarajevo: Svjetlost. (Prevod iz ovog izdanja je korišćen u radu).
  • Šekspir, V. (2022). Velike tragedije. Beograd: Vulkan izdavaštvo. (Prevod iz ovog izdanja je korišćen u radu).
  • Šofranac, N. (2025). Mali vodič kroz velike tragedije Vilijema Šekspira. Beograd: Društvo za engleski jezik Republike Srbije.
  • Trebješanin, Ž. (2023). Tajna veza između psihologije i književnosti. Vršac: Književna opština Vršac.