U VEZI SA ISKOPINAMA: DOPRINOS SAVRŠENOG SEĆANJA NA SMRT TUMAČENJU NEOPLATONIZMA

KULTURA, OBRAZOVANJE I PAMĆENJE, Zbornik u čast profesora Aleksandra Jovanovića, 2025  (562-579 str.)

AUTOR(I) / AUTHOR(S):Persida Lazarević Di Đakomo

Download Full Pdf   

DOI: https://doi.org/10.46793/KOP25.562L

SAŽETAK / ABSTRACT:

U ovom radu se analizira doprinos romana Radoslava Petkovića Savršeno sećanje na smrt (2008) tumačenju neoplatonizma. Prinosi se i obrazlaže se hipoteza da je glavni junak romana, monah Filarion, istoriji nepoznata ličnost, važan činilac u prenosu spisa hermetičkog korpusa i Platonovih dijaloga sa Istoka na Zapad, konkretno u Italiju. Radi se o spisima koji su uslovili razvoj humanizma i renesanse i doveli do procvata filozofije, književnosti, kulture i nauke. U složenoj i rafiniranoj narativnoj strukturi romana, lik junaka se formira po vremenskim procesima koji se odnose na njegov identitet, a kome metempsihoza omogućava definisanje vremenske slike. Mladić koji postaje monah na Peloponezu ima pristup spisima tradicije Hermesa Trismegistusa i Platona, čime uspeva da uđe u ezoterijski krug poslednjeg velikog vizantijskog filozofa, Gemistosa Plitona. Roman Savršeno sećanje na smrt suptilno pomera istorijsko uporište sa čuvenog Učitelja i Sudije Gemistosa na nepoznatog Filariona, čime se dobija novi ugao gledanja i podsticajna kontekstualizacija ovog značajnog perioda kulturne istorije Evrope.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

Savršeno sećanje na smrt, Platon, Timej, neoplatonizam, Gemistos, tradicija.

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

LITERATURA / REFERENCES:

IZVOR
  • Petković 2008: Radoslav Petković, Savršeno sećanje na smrt, Beograd: Stubovi kulture.
LITERATURA
  • Belda 2017: Manuel Belda, „La speranza cristiana secondo San Massimo il Confessore”, Annales Th eologici, 31, 153‒168.
  • Vlastos 1975: Gregory Vlastos, Plato’s Universe, Oxford: Clarendon Press.
  • Vudhaus 1986: Christopher Montague Woodhouse, George Gemistos Plethon: Th e Last of the Hellenes, Oxford-New York: Clarendon Press.
  • Garin 1992: Eugenio Garin, La Cultura Filosofi ca del Rinascimento Italiano – Ricerche e Documenti, Firenze: Sansoni.
  • Dizertori 1965: Beppino Disertori, Il messaggio del Timeo, Padova: Cedam.
  • EMP 2011: Encyclopedia of Medieval Philosophy: Philosophy Between 500 and 1500. Volume I, ed. Henrik Lagerlund, Dordrecht / Heidelberg / London / New York: Springer.
  • Klutštajn 1987: Ilana Klutstein, Marsilio Ficino et la theologie Ancienne, Oracles Chaldaïques, Hymnes Orphiques, Hymnes de Proclus, Firenze: Leo S. Olschki Editore.
  • Lazarević Di Đakomo 2015: Persida Lazarević Di Đakomo „Čarobni strelac ili sreća savršenog sećanja na smrt”, u: Sreća, ur. Dragan Bošković, Kragujevac: Umetničko-filološki fakultet, 141‒153.
  • Lestvičnik 1997: Sveti Jovan Lestvičnik, Lestvica, Hilandar, 1997.
  • Mater 1964: Peter Paul Matter, Zum Einfl uß des platonisches Timaois auf das Denken Plotins, Winterthur: P. G. Keller.
  • MF 1986: Marsilio Ficino e il ritorno di Platone. Studi e documenti, a cura di Gian Carlo Garfagnini, Firenze: Leo S. Olschki Editore.
  • Neri 2001: Moreno Neri, Giorgio Gemisto Pletone: De diff erentiis, Rimini: Raff aelli Editore.
  • NR 1993: Il Neoplatonismo nel Rinascimento, a cura di Pietro Prini, Roma: Istituto della Enciclopedia Italiana fondato da Giovanni Treccani.
  • OHMC 2015: Th e Oxford Handbook of Maximus the Confessor, Ed. Pauline Allen Bronwen Neil, Oxford: Oxford University Press.
  • Puliafito i dr. 1991: Anna Laura Puliafito & Letizia Pierozzi, „Il neoplatonismo nel Rinascimento”, Rivista di Storia di Filosofia, 46, 4 (1991), 775‒779.
  • Ransimen 1980: Steven Runciman, Mistra – Byzantine capital of the Peloponnese, London: Th ames and Hudson.
  • Reale 1997: Giovanni Reale, Per una nuova interpretazione di Platone, Milano: Vita e Pensiero.
  • Reale 2004: Giovanni Reale, Plotino e il neoplatonismo pagano, Milano: Bompiani.
  • Riki 1925: Corrado Ricci, Il Tempio Malatestiano, Milano Roma: Bestetti & Tumminelli.
  • TF 1994: Teleogie a Firenze nell’età di Giovanni Pico della Mirandola, a cura di Gilberto Aranci, Bologna: EDB.
  • Flaš 2010: Kurt Flasch, Niccolò Cusano. Lezioni introduttive a un’analisi genetica del suo pensiero (traduzione di Tommaso Cavallo), Torino: Nino Aragno editore.
  • Hadzidakis 1999: Manolis Chatzidakis, Mistrà, Atene: Ekdotike Athenon.
  • Henkins 1990: James Hankins, Plato in the Italian Renaissance, New York: Columbia Studies in the Classical Tradition.
  • Hladki 2014: Vojtech Hladky, Th e Philosophy of Gemistos Plethon. Platonism in Late Byzantium, between Hellenism and Orthodoxy, Farnham-Burlington: Ashgate Publishing Limited.
  • Šervud 1955a: Polycarp Sherwood, St. Maximus the Confessor. Th e Ascetic Life. Th e Four Centuries on Charity, New York / Mahwah N. J.: Th e Newman Press.
  • Šervud 1955b: Polycarp Sherwood, The earlier Ambigua of St. Maximus the Confessor and his reputation of Oreginism, Roma: Pontifi cium Institutum S. Anselmi.