NARACIJA, TRADICIJA I MANIPULACIJA: MIT O POSTANJU U TRILOGIJI BESNIADAM MARGARET ATVUD

Uzdanica XVII 2 (2020), (str. 171-185)

AUTOR(I): Nataša M. Milojević

E-ADRESA: 

Download Full Pdf 

DOI: 10.18485/uzdanica.2020.17.2.12

SAŽETAK:

Devastirana i razorena civilizacija u koju Margaret Atvud smešta svoje protagoniste čini se da žudi za ponovnom izgradnjom u vidu rekonstruisanih biblijskih mitova. Upotrebom parodije i groteske, ali i smeštanjem biblijskog mita o postanju, metafore jedinstva i koherentnosti, u središte naracije, trilogija BesniAdam gotovo da upućuje na ispitivanje u postmodernističkom ključu. Analiza pomenutih romana u svetlu postmodernističkih postulata o neutemeljenosti saznanja ima za cilj da ukaže na to da svaka potraga za značenjem humanog ali i posthumanog identiteta u romanu, koja se nužno okončava u narativu, upućuje na nemogućnost njegovog dosezanja. Mitske konstrukcije na kojima protagonisti teže da konstituišu svoje identitete su iluzorne, čime se i identitet potvrđuje kao narativna struktura čije se konačno formiranje večno odlaže. Iako se ispredanje priče o priči otkriva kao sredstvo razotkrivanja manipulativnog i večno subjektivnog tvorenja naracije, ono istovremeno dovodi u pitanje mogućnost kritičkog razotkrivanja koje nije istovremeno i sopstveno otkrivanje, budući da je i priča koja nam istinu proglašava narativna konstrukcija.

KLJUČNE REČI:

mit, postmodernizam, identitet, narativ, Margaret Atvud,BesniAdam

LITERATURA:

  • Bart (1975): R. Bart,Zadovoljstvo u tekstu, Niš: Gradina.
  • Bahravi (2013): N. Bahrawi, Hope of a hopeless world: ecoteleology in Margaret Atwood’sOryx and CrakeandThe Year of the Flood,Green Letters: Studies in Ecocriticism, vol 17:3, Philadelphia: Taylor & Francis, Inc., 251–263.
  • De Man (1978): P. de Man,Allegories of Reading: Figural Language in Rousseau, Nietzsche, Rilke, and Proust, New Haven and London: Yale University Press.
  • Elijade (1967): M. Eliade,Myths, dreams, and mysteries: the encounter between contemporary faiths and archaic realities, New York: Harper Collins.
  • Elijade (2003): M. Elijade,Sveto i profano,Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
  • Joles (2000): A. Jolles,Jednostavni oblici,Zagreb: Matica hrvatska.
  • Jung, Kerenji (2007): K. G. Jung, K. Kerenji,Uvod u suštinu mitologije,Beograd: Fedon.
  • Kanavan (2012): G. Canavan, Hope, But Not for Us: Ecological Science Fiction and the End of the World in Margaret Atwood’sOryx and CrakeandThe Year of the Flood, Literature Interpretation Theory, vol. 23,Philadelphia: Taylor & Francis, Inc., 138–159.
  • Meletinski (1983): E. M. Meletinski,Poetika mita,Beograd: Nolit.
  • Riker, Kerni (1978): P. Ricoeur, R. Kearney, Myth as the Bearer of Possible Worlds,The Crane Bag, Vol. 2, No. 1/2, 112–118.
  • Fraj (1982): N. Frye,The Great Code,New York: Harcourt Brace Jovanovich.
  • Fraj (2007):Northrop Frye’s Fiction and Miscellaneous Writings, edited by R. D. Denham, M. Dolzani, Toronto:University of Toronto Press.
  • Fuko (1977): M. Foucault,Language, Counter-Memory, Practice, Ithaca, NY: Cornell University Press.
  • Hačn (1988): L. Hutcheon, A Postmodern Problematics, Ethics / Aesthetics: Post-Modern Positions,Robert Merrill ed., Washington DC: Maisonneuve Press.
  • Hačn (1996): L. Hačion, Poetika postmodernizma: istorija, teorija, fikcija, Novi Sad: Svetovi.
  • Hačn (2000): L. Hutcheon,A theory of parody: the teachings of twentieth-century art forms, Chicago: University of Illinois Press.