KONCEPT VIŠESTRUKOG UČENJA I POUČAVANJA U INKLUZIVNOJ NASTAVI

Nauka i nastava u vaspitno-obrazovnom kontekstu (2020), (str. 125-146)

AUTOR(I): LJILJANA S. JERKOVIĆ, MILE Đ. ILIĆ

E-ADRESA: ljiljana.jerkovic@ff.unibl.org

Download Full Pdf 

DOI:10.46793/STEC20.125J

SAŽETAK:

U ovom radu autori su cjelovitije rasvijetlili novi koncept višestrukog učenja i poučavanja u savremenoj nastavi. Odabrali su uzorak tematski relevantnih naučno-istraživačkih radova o ovom kon- ceptu i inkluzivnoj nastavi. Metodom analize i sinteze identifikovali su tematski prikladne postavke savremenih didaktičkih paradigmi (raci- onalistička, konstruktivistička i fenomenološka) i savremenih didak- tičkih teorija (kritičko-konstruktivistička, kritičko-komunikativna, teorija učenja i poučavanja, teorija kurikuluma, teorija razvijajuće nastave) na kojima se može produktivno temeljiti koncept višestrukog učenja i poučavanja u inkluzivnoj nastavi. Eksplicirali su i mogućnosti primjene koncepta sinhronizovanog višestrukog učenja i poučavanja uče- nika različitih razvojnih specifičnosti, kognitivnih, afektivnih, krea- tivnih potencijala i saznajno-tvoračkih potreba u modelima inkluzivne nastave (interaktivne, individualizovane), te u ostalim nastavnim mode- lima, sistemima i strategijama nastave. Na ovim saznanjima neophodno je pouzdanije zasnivati inoviranje nastavnog procesa, pripremu i realiza- ciju razvojnih i načnoistraživačkih projekata i programa profesional- nog razvoja nastavnika i saradnika.

KLJUČNE REČI:

koncept višestrukog učenja i poučavanja, raciona- listička, konstruktivistička i fenomenološka paradigma, didaktičke teorije, nastavni modeli, razvojne specifičnosti učenika, potencijali i potrebe učenika.

LITERATURA:

  • Bognar, L. i Matijević, M. (1993). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga.
  • Vilotijević, M. (1999). Didaktika 2 – Didaktičke teorije i teorije učenja. Beo- grad: Naučna knjiga / Učiteljski fakultet.
  • Winkel, R. (1994). Didaktika kao kritička teorija nastavne komunikacije. U Didaktičke teorije. Zagreb: Educa, 97–11.
  • Vlahović. B. (2012). Obrazovanje u društvu umrežene kulture. Beograd: Srpska akademija obrazovanja.
  • Glasser, W. (1999). Nastavnik u kvalitetnoj školi. Zagreb: Educa.
  • Glasser, W. (2005). Kvalitetna škola – škola bez prisile. Zagreb: Educa (izmijenjeno izdanje).
  • Gudjons, H. (1994). Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa.
  • Davidov, V. (1995). O shvatanjima razvijajuće nastave. U Saznanje i nastava.
  • Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
  • Ilić, M. (2012). Inkluzivna nastava. Istočno Sarajevo: Filozofski fakultet.
  • Ilić, M. (1998). Nastava različitih nivoa složenosti. Beograd: Učiteljski fakultet.
  • Ilić, M. (2002). Responsibilna nastava. Banja Luka: Univerzitet u Banjoj Luci. Jerković, LJ. (2018a). Didaktičke osnove i obrazovno-vaspitni efekti individualno  planirane  nastave  (Odbranjena  doktorska  disertacija).  Banja  Luka: Filozofski fakultet.
  • Jerković, LJ. (2018b). Individualno planirana nastava u svjetlu didaktičkih paradigmi i savremenih nastavnih sistema. Zbornik radova Filozofskog fakulteta Kosovska Mitrovica Univerziteta u Prištini, XLVIII(1), 317–336. DOI:10.5937/ZRFFP48-15008.
  • Jerković, LJ. (2019). Individualno planirana nastava u svjetlu savremenih didaktičkih teorija. Zbornik radova Filozofskog fakulteta Kosovska Mitrovica Univerziteta u Prištini, XLIX(2), 283–304. DOI: 10.5937/ZRFFP49-19104.
  • Klafki, W. (1994). Didaktika kao teorija obrazovanja u okviru kritičko-konstruktivne znanosti o odgoju. U Didaktičke teorije. Zagreb: Educa, 15–57.
  • Knežević, V. (1986). Strukturne teorije nastave. Beograd: Institut za pedagoška istraži- vanja / Prosveta.
  • Kostović, S., Oljača, M. i Đermanov, J. (2008). Paradigme u pedagogiji i učenje učenja. U Nauka, kultura i ideologija (263–277). Banja Luka: Filozofski fakultet. Leksikon obrazovnih termina (2014). Beograd: Učiteljski fakultet.
  • Möller, Ch. (1994). Didaktika kao teorija kurikuluma. U Didaktičke teorije. Zagreb: Educa, 79–94.
  • Olport, G. (1969). Sklop i razvoj ličnosti. Beograd: Kultura.
  • Pristup školi i obrazovno okruženje II – Univerzalni dizajn učenja, Vebinar 11 (2014). Dječji Fond Ujedinjenih nacija (UNICEF). Retrieved May 2, 2020 from the World Wide Web https://www.unicef.org/serbia/ publikacije/pristup-%C5%A1koli-i-obrazovno-okru%C5%BEenje-ii-univerzalni- dizajn-za-u%C4%8Denje.
  • Rudakova, I.  A.     (2005). Didaktika – srednee professionalъnoe obrazovanie. Rostov-na-Donu: „Feniks”.
  • Slatina, M. (2005). Od individue do ličnosti – uvođenje u teoriju konfluentnog obrazova- nja. Zenica: „DOM ŠTAMPE”.
  • Fulgosi, A. (1987). Psihologija ličnosti. Zagreb: Školska knjiga.
  • Španović, S. (2013). Didaktički aspekti primene računara u nastavi. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu. Sombor: Pedagoški fakultet.