AUTOR(I): Dragana Ćorić
DOI: 10.46793/zbVU21.305C
SAŽETAK:
Ustav Kraljevine Srba , Hrvata i Slovenaca, usvojen 28. juna 1921. godine, je ustanovio određeni okvir prava i sloboda građana u novoj državi, na drugačiji način nego što je to bilo do tada. Ustav nije priznavao plemstvo, titule, „niti ikakva preimućstva po rođenju“, izuzevši iz ovoga jedino Kralja i njegovu porodicu. Garantovao je ličnu slobodu i slobodu vere – opet u okvirima dozvoljenim zakonom; slobodu savesti i štampe, pravo udruživanja, zbora i dogovora. Zabranio je zelenaštvo, ukinuo feudalne odnose i danom oslobođenja od tuđinske vlasti kmetovi su postali, bez odštete, vlasnici državne zemlje na kojoj su do tada radili. Ovaj Ustav je predvideo i slobodu od smrtne kazne i principa taliona – sem, opet u slučajevima napada na Vladaoca i članove Kraljevskog doma.
U radu se skicira slika života u novoj zajednici kakav je zamišljen ovim ustavom. Analiziraju se rezultati ovog ustava od momenta njegovog usvajanja pa do njegovog ukidanja i nadalje. Budući da je ova konstitucija bila temelj jedne nove države i jednog novog društva, analiza sa prethodnim aktima i nije moguća jer ne postoje istoimeni parametri za upoređivanje. Zbog toga, ovaj akt može biti sagledan jedino pro futuro čak i nakon svog ukidanja jer odjeci ovog akta postoje i danas.
KLJUČNE REČI:
Vidovdanski ustav, ljudske slobode, život.