„PRAVO NA ZABORAV“ – UPOREDNOPRAVNA ANALIZA

XXI vek – vek usluga i uslužnog prava (2021), str. 151-166

AUTOR(I): Sonja Lučić

Download Full Pdf 

DOI: 10.46793/XXIv-12.151L

SAŽETAK:

Učešćem na društvenim mrežama kao što su Fejsbuk, Tviter i Instagram, učesnici mreže sve više otkrivaju privatne podatke na Internetu. Jednom objavljenim podacima, bilo da se radi o slikama ili drugim ličnim podacima, može se pristupiti praktično bez vremenskog ograničenja. Sa druge strane, danas je uobičajena praksa da ako želimo da saznamo više o nekoj osobi, dovoljno je da unesemo ime dotične osobe u pretraživač kao što su Google, Bing i Ecosia.

Ideja o razvoju „prava na zaborav“ za onlajn oblast potekla je od francuske Vlade. U međuvremenu, Evropska komisija je preuzela ovu ideju i predložila da se, u okviru revizije Direktive o zaštiti podataka 95/46, detaljnije razmotri „pravo na zaborav”. Iako su predstavnici Evropske komisije na javnim raspravama sve više ukazivali na značaj ovog prava, postojale su prepreke i ozbiljni otpori za njegovo uvođenje, tj. pravno regulisanje. Tek sa otkrićem Edvarda Snoudena o široko rasprostranjenom nadzoru Interneta od strane američke Državne bezbednosne agencije (NSA) u vezi sa sve raširenijom upotrebom Interneta pitanje potrebe za „pravom na zaborav“ ponovo je postalo aktuelno.

Autor će u radu ukazati na specifičnosti prava na zaborav. Osim toga, autor će se u radu baviti uporednopravnom analizom ovog instituta, i dati poseban osvrt na aktuelnu sudsku praksu koja za predmet ima „pravo na zaborav“.

KLJUČNE REČI: 

zaštita podataka, lični podaci, pravo na zaborav, internet pretraživači.

LITERATURA: