NEKA PITANJA DIGITALIZACIJE MEDIJSKIH USLUGA

Usluge i vladavina prava (2021), str. 521-537

AUTOR(I): Jelena Vučković

Download Full Pdf 

DOI: 10.46793/UVP21.521V

SAŽETAK:

Život u periodu četvrte industrijske revolucije, potpune i sveobuhvatne digitalizacije gotovo svakog segmenta ljudskog života, sa sobom povlači nove izazove prepoznavanja, razumevanja i snalaženja u digitalnom okruženju. Kriza izazvana virusom Covid-19 još je u većoj meri podstakla oblike virtualne komunikacije, i ubrzala razvoj digitalnih usluga i njihovo pružanje do neslućenih granica. U radu se analizira na koji način digitalno okruženje utiče na promenu načina pružanja medijskih  usluga, koje su sve više digitalne, a sve manje klasične i tradicionalne. To podrazumeva susretanje i suočavanje sa mnoštvom informacija na internetu i novim društvenim mrežama, koje postaju alternativni medij naročito mlađoj populaciji. Život u digitalizovanom, hipertehnološki posredovanom svetu dovodi do kvantitativnosti informacija, bez jasnog određivanja njihovog kvaliteta. Mnoštvo informacija dovodi i do mnoštva dezinformacija i lažnih vesti. Primetna je i pojava tzv.  algoritamskih eho komora, „clickbait” novinarstva, porast govora mržnje, kao i smanjenje poverenja kako u mejnstrim medije, tako i novinarsku profesiju  uopšte. Zato je važno da pored jačanja pravnih kapaciteta regulacije interneta i odgovornosti digitalnih pružaoca usluga za kvalitet audio-vizuelnog medijskog sadržaja, pažnja bude usmerena i na važan segment preventivnog društvenog delovanja-razvoj i jačanje medijske pismenosti. Medijska pismenost predstavlja jednu od ključnih kompetencija za život i rad u digitalitovanom i medijatizovanom okruženju, pa je potrebno jasno odrediti njen pojam.

KLJUČNE REČI:

digitalizacija, digitalizovane medijske usluge, dezinformacije, lažne vesti, informacijski poremećaj, internet platforme.

LITERATURA:

Algorithms and Human Rights: Study on the Human Rights Dimenzions of Automated Data Processing Techniques and Possible Regulatory Implications, www.rm.coe.int.

Akcioni plan za evropsku demokratiju, https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/new-push-european-democracy/european-democracy-action-plan_hr

Bodrijar, Ž., Simulakrumi i simulacija, Novi Sad, 1991.

Vučković, J., Odnos medija i političkih stranaka u izbornom procesu (osnovni principi medijskog pristupa, Dijalog o izborima 2020, Elektronski bilten br. 4/2020 – Mediji i izbori.

Maksić, T., Medijii nove politike upravljanja internetom, Beograd, 2020. Noorlander, P., DefendingMediaFreedomintheInternetAge, London, 2019.

Recommendation CM/Rec(2018)2 of the Committee of Ministers to Memeber States on the roles and responsibilities of internet intermediaries, www.search.coe.int.

Strategija razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji za period 2020- 2025.

Tornero, H. M. N., Varis, T., Media Literacy and New Humanism, UNESCO Institute for Information Technologies in Education, 2010.

Tomljenović, R., Regulatorna tela za elektronske medije i medijska pismenost, uporedna analiza najboljih medijskih praksi,Council of Europe, 2018.

www.media.ba

www.srbija.gov.rs

https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities -2019-2024https://rm.coe.int

www.rtv.rs

www.europa.eu/digital-single-market/en/news/communication/tackling-online-disinformation-european

www.amp.dw.com

www.theverge.com

www.balkans.aljazeera.net

www.danas.rs

www.medijskapismenost.hr