AUTOR(I): Sanja M. Partalo
E-ADRESA: sanja.partalo@ff.unibl.org
DOI: 10.46793/NNU21.665P
SAŽETAK:
Našim istraživanjem nastojali smo utvrditi i inter- pretirati empirijski model prijateljstva predškolske djece. Na uzorku predškolske djece (N = 2009) primjenjena je Opservaciona skala za pro- cjenu razvijenosti prijateljstva predškolske djece u institucionalnom vaspitanju koja je sadržavala 52 stavke u odnosu na koje su vaspitači procjenjivali učestalost ispoljavanja indikatora prijateljstva za djecu u okviru svih uzrasnih vaspitnih grupa. Primjena eksplorativne faktorske analize je rezultovala ekstrakcijom četiri smislena faktora koja objašnjavaju ovu složenu istraživačku varijablu: 1. Prijateljstvo kao pri- bližavanje altruizmu, 2. Prijateljstvo kao udaljavanje od egoizma, 3. Prijateljstvo kao udaljavanje od narcisoidnosti i 4. Prijateljstvo kao davanje i primanje ljubavi. Prvi i drugi faktor objašnjavaju socijalno ponašanje, odnosno naglasak je na socijalizaciji, dok osnovu trećeg i četvrtog faktora čini emocijama zasićeno ponašanje, odnosno, naglasak je na individu- alizaciji. Konflikt egoizam – altruizam (socijalizacija) prerasta u kon- flikt samoljublje (narcizam) – ljubav u kojem je ponovo pri odrastanju naglasak na individualizaciji. Stoga što je prijateljstvo najbolja mjera odrastanja, ono je danas jedno od centralnih pitanja mogućnosti vaspitanja. Dobijeni nalazi upućuju na to da vrtići kao ekološki zdrava okruženja kroz njegovanje kvalitetnih interakcija i uvažavanje individualnih potreba svakog djeteta podstiču razvoj prijateljstva. U tom procesu važna je uloga vaspitača kao partnera i prijatelja, koji njeguju i podstiču prijateljske odnose, ali i sva dječija socijalna iskustva. Podrška vaspitača se ogleda i u uvažavanju spontanih dječijih aktivnosti, prije svega igre u kojoj interaktivnost dolazi do punog izražaja.
KLJUČNE REČI:
dijete, prijateljstvo, aspekti prijateljstva.
LITERATURA:
Ashiabi, G. S. & O’Neal, K. K. (2015). Child social development in context: An examination of some propositions in Bronfenbrenner’s bioecological theory. SAGE Open, April-June, 1–14. DOI 10.1177/2158244015590840.
Bogojević, S. (2002). Stilovi vaspitanja. Banja Luka: Filozofski fakultet.
Vasta, R., Haith, M. i Miller, S. (1998). Dječja psihologija. Jastebarsko: Naklada slap.
Vigotski, L. S. (1996). Dječija psihologija. Sabrana djela IV. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Džejms, A. (2004). Prijatelji i poznanici. U sociološkoj hrestomatiji Sociologija detinjstva (262–296). Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Fulgosi, A. (1988). Faktorska analiza. Zagreb: Školska knjiga. Hofman, L. M. (2003). Empatija i moralni razvoj. Beograd: Dereta.
Ilić, M. (2010). Porodična pedagogija. Banja Luka: Filozofski fakultet i Mostar: Nastavnički fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić”.
Kamenov, E. (2006). Predškolska pedagogija (knjiga druga). Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Kangrga, M. (2008). Klasični njemački idealizam: predavanja. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF Press.
Partalo, S. (2014). Kreativnost i konformnost simboličke igre predškolske djece. Inovacije u nastavi, 27(1), 65–73.
Partalo, S. (2019). Pedagoške vrijednosti igre i pokreta predškolske djece. Zbornik radova sa VIII naučno – stručne konferencije međunarodnog karaktera Balkanskog saveza udruženja vaspitača BAPTA: Vaspitanje igrom i pokretom kroz svakodnevni život djeteta. Smederevo: Newpress.
Zazo, R. (1985). Poreklo čovjekove osjećajnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.