(str. 43-66)
AUTOR(I) / AUTHOR(S): Aleksandar Đakovac
DOI: 10.46793/MitJovan23.043DJ
SAŽETAK / ABSTRACT:
Kritika je poželjna i neophodna u svakoj oblasti ljudskog mišljenja. Dobro argumentovana i utemeljena teološka kritika pruža mogućnost boljih uvida i preciznijih objašnjenja, što sve doprinosi uspešnijem prenošenju Evanđeoske poruke. Ukazivanje na propuste naših prethodnika i učitelja je stoga neophodno. Tome nas uči svetootačko nasleđe. Oci su se vazda oslanjali na svoje prethodnike i učitelje ali su njihove iskaze dopunjavali, interpretirali, a neretko i ispravljali. Međutim, ukoliko je teološka kritika zasnovana na želji za promovisanjem sopstvene originalnosti, ili još gore, za uniženjem naših prethodnika, onda ona promašuje cilj, i pokazuje se kao isprazna i nedostojna svog prevashodnog zadatka — izgrađivanja Crkve. Delo mitropolita Jovana Zizijulasa je ostavilo neizbrisiv i dubok trag u crkvenoj teologiji. Upravo zbog toga su njegovi uvidi često predmet odobravanja ali i oštrih kritika. Kada je o kritici reč, u ovom radu ćemo se pozabaviti primedbama iznesenim na račun njegovog učenja o ličnosti, koje se na lazi u srcu Trijadologije, Hristologije i antropologije a posledično i svih ostalih teoloških oblasti. Naše je mišljenje da su kritike na račun Zizijulasove teologije, bar kada je reč o njegovom učenju o ličnosti, nedovoljno utemeljene i da iznesene primedbe ne stoje. To ćemo u ovom radu pokušati da argumentovano pokažemo. Cilj nam nije da Zizijulasa predstavimo kao nepogrešivi autoritet. Moguće je da će u budućnosti neko ponuditi potpunije i sveobuhvatnije učenje o ličnosti od Zizijulasovog, ali po našem sudu taj trenutak još nije došao. Zbog sveobuhvatnosti teme, prinuđeni smo da izostavimo mnoge detalje i da pokušamo da pružimo jednu opštu sliku polemike na ovom polju.
KLJUČNE REČI / KEYWORDS:
Jovan Zizijulas, ličnost, trijadologija, Hristologija, personologija, ipostas, suština, individua
LITERATURA / REFERENCES:
- Djakovac, A. (2016). Person and Nature, Hypostasis and Substance: The Philosophical Basis of the Theology of John Philoponus. Philotheos, 16, 73–84.
- Djakovac, A. (2022). Maximus’ Relational Ontology: πρός τι and σχέσις, in: Vladimir Cvetkovic, Alexis Leonas (eds.). Studies in Maximus the Confessor’s Opuscula Theologica et Polemica: Papers collected on the occasion of the Belgrade Colloquium on Saint Maximus, 3–4 February 2020. Turnhout: Brepols Publishers, 61–77.
- Larchet, J.-C. (2011). Personne et nature: la Trinité-le Christ-l’homme: contributions aux dialogues interorthodoxe et interchrétien contemporains. Paris: Editions du Cerf:, str. 207–395.
- Loudovikos, N. (2011). Person instead of Grace and Dictated Otherness: John Zizioulas’ final theological position, The Heythrop Journal 52.4, 684–699.
- Matić, Z. (2023). „I Have Not Met a More Profound and Intelligent Orthodox Theologian than Him”: John Zizioulas in the Letters of Holy Father Justin (Popović), Edinost in dialog Unity and Dialogue 78.1, 265–283.
- Turcescu, L. (2002). „’Person’ versus ’Individual’, and Other Modern Misreadings of Gregory of Nyssa”. Modern Theology 18.4, 527–539.
- Zizioulas, J. (1975). Human Capacity and Human lncapacity: A Theological Exploration of Personhood. Scottish Journal of Theology 28, 401–448.
- Dimitrijević, V. (2018). Od ličnosti do maske: Zizjulasovština protiv svetosavlja, Banja Luka: Romanov.
- Đakovac, A. (2015), Ličnost i/ili priroda: Osvrt na Laršeovu kritiku mitropolita Jovana Zizijulasa. Sabornost 9, 57–81.
- Đakovac, A. (2020), Ričard od Svetog Viktora: ličnost i postojanje, Sabornost 14, 95–114.
- Đakovac, A. (2021), Da li je ontologija Kapadokijskih Otaca relaciona? Ipostas kao način postojanja (τρὁπος ἠπαρξεως) i odnos (σχέσις). u: A. Jeftić, M. Knežević, R. Kisić (ur.). Vera i misao u vrtlogu vremena: međunarodni zbornik radova u čast mitropolita Amfilohija (Radovića) i episkopa Atanasija (Jevtića), Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu, Podgorica: Matica srpska — Društvo članova u Crnoj Gori, Foča: Pravoslavni bogoslovski fakultet „Sveti Vasilije Ostroški”, 387–407.
- Đakovac, A. 2007, Veliki kapadokijski oci i njihovo bogoslovlje ličnosti, Vidoslov, 42, 81–100.
- Eko, U. (2001). Razgovor o kraju vremena, Beograd: Narodna knjiga.
- Zizijulas, J. (1985). Od maske do ličnosti. Bogoslovlje, 1–2, 17–40.
- Karan, D. (2024). Pastirske refleksije bogoslovlja mitropolita Pegramskog Jovana Zizijulasa. Crkvene studije 21, 179–191.
- Knežević, R. A. (2022). Tragični paradoks blage vesti: kritički osvrt na pojam slobode kao apsolutne ontološke drugosti u delu Jovana Zizjulasa, Crkvene studije 19, 255–275.
- Lazić, R. (2002). Novatorsko bogoslovlje mitropolita Ziziulasa, Beograd 2002.
- Larše, Ž.-K. (2008). Obesmišljavanje braka i opravdavanje homoseksualnosti: logična posledica ideologije mitropolita Jovana Zizjulasa, Crkvene studije 15, 419–426.
- Larše, Ž.-K. (2015), Ličnost i priroda. Niš: Centar za crkvene studije.
- Milojkov A. (2018). Ličnost i suština u Trijadologiji Svetog Grigorija Bogoslova i Svetog Avgustina, (doktorska disertacija), Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet.