Zbornik radova KNJIŽEVNOST ZA DECU U NAUCI I NASTAVI, 2024 (str. 281-289)
AUTHOR(S) / AUTOR(I): Vladislava S. Gordić Petković
DOI: 10.46793/KDNN23.281GP
ABSTRACT / SAŽETAK:
U sferi dečje i omladinske književnosti brojni su, i sve češći, primeri skraćivanja, adaptacije, pa i aproprijacije zapleta i junaka, s ciljem da se književni klasici približe tek stasalim čitaocima i uz to im se na delotvoran a nenametljiv način pokuša olakšati iskustvo odrastanja. Ovakav vid aproprijacije nosi sa sobom veliki rizik jer može da izmeni kulturni i politički profil autorskog dela u toj meri da nanese neumitnu štetu i kritičkoj recepciji. Danas se u anglosaksonskoj dečjoj i omladinskoj književnosti najčešće prisvajaju Šekspirovi zapleti koji su, kao deo opšte kulture, istovremeno i bliski čitaocu, i provokativni i transparentni – ostaju prepoznatljivi bez obzira na sve varijacije u zapletu i karakterizacije kojima se u stvaralačkom procesu podvrgnu.
KEYWORDS / KLJUČNE REČI:
aproprijacija, Šekspir, književnost za decu i omladinu, zaplet
REFERENCES / LITERATURA
- Biti (1992): V. Biti, Suvremene teorije pripovijedanja, Zagreb: Globus.
- Grosman (1985): A. S. Grossman, Art Versus Truth in Autobiography, Clio: A Journalof Literature, History, and the Philosophy of History, 14, 289‒308.
- King (2009): N. King, Uses of the Past: Hindsight and the Representation of Childhood in Some Recent British Academic Autobiography, Rethinking History, 1, 95‒108.
- Madrik (1961): M. Mudrick, Character and Event in Fiction, Yale Review, 50, 202‒218.
- Rimon-Kenan (1983): S. Rimmon-Kenan, Narrative Fiction, London and New York: Routledge.
- Fisk (1990): J. Fiske, TelevisionCulture:PopularPleasureandPolitics, New York: Routledge.
- Četman (1978): S. Chatman, StoryandDiscourse:NarrativeStructureinFiction and Film, Ithaca: Cornell University Press.