Uzdanica XXII-III (2025) (str. 11-24)
AUTOR(I) / AUTHOR(S):Snežana J. Milojević
DOI: 10.46793/Uzdanica22.3.011M
SAŽETAK / ABSTRACT:
Uprkos fluidnosti, kao kanonizovanoj odlici putopisnog žanra, Pisma iz Norveške Isidore Sekulić pružaju mogućnost istraživanja osobenosti narativizacije doživljenog, prevashodno kroz esejistički sloj pripovedanog. Našavši se u prostoru drugog i drugačijeg, s početka XX veka, Sekulić progovara o ljudima definišući ih kategorijama divlje prirode kroz koju prolazi, ali i uz pomoć ključnih imena lokalne mitologije. Opisujući zvukove u fjordovima referira na čuvena dela klasične muzike, a brojne impresije upotpunjuju velika imena evropskog književnog kruga. Evropocentričnim pristupom zemlji koja predstavlja evropsku marginu – Norveškoj – izbegavajući stereotipe o Drugom, progovara kroz kategoriju roda, nacije i vere. Umesto očekivanog patrijarhalnog, kao uzorka za dalje tumačenje, Sekulić govori o neudatim ženama (starim devojkama) kao stubu norveškog zdravog sloja društva koje vodi napretku. Izražavajući se u kategorijama koje iako „u sukobuˮ nisu dihotomije, pomerajući granice očekivanog, Isidora Sekulić govori o sveopštem saglasju suprotno usmerenim radnjama u svim segmentima života opisivane zemlje.
KLJUČNE REČI / KEYWORDS:
putopis, esej, hrišćanstvo, feminizam, Norveška, Isidora Sekulić.
LITERATURA / REFERENCES:
- Andrić, I. (1977). Staze, lica, predeli. Beograd: Prosveta.
- Atanasijević, K. (2008). Etika feminizma. Beograd: Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji.
- Bašaragin, M. (2021). Starost i rod u vremenu i prostoru. Šta starije žene (ne) mogu u Srbiji danas. Novi Sad: Ženske studije i istraživanja i Futura publikacije.
- Borm, J. (2013). Određivanje puta: O putopisu, putničkoj književnosti i terminologiji. Philologia Mediana, 5, 607–621.
- Bahtin, M. (1986). Jedinstvo hronotopa. Polja, 330/331, 355–357.
- Bašlar, G. (2005). Poetika prostora. Beograd: Alef.
- Vuksanović, O. (1999). Smisao samoće u delu Isidore Sekulić. Niš: Filozofski fakultet.
- Delić, J. (2023). O ranoj prozi Isidore Sekuluć. Saputnici, Pisma iz Norveške Isidore Sekulić. Beograd: Vulkan.
- Dučić, J.(2011). Moji saputnici. Beograd: Aleksandrija.
- Gvozden, V. (2011). Srpska putopisna kultura 1914–1940. Beograd: Službeni glasnik.
- Konstantinović, Z. (2001). Putopisna književnost. Rečnik književnih termina. Banja Luka: Romanov.
- Koh, M. (2011). Ima li pravo Konstantin Bruner? Rodni ili univerzalni pristup stvaralaštvu žena u esejistici Isidore Sekulić. Knjiženstvo, 1/1.
- Koh, M. (2015). Majstorice mišljenja: srpski feministički esej u međuratnom periodu. Književna istorija, 157, 209–232.
- Koh, M. (2023). Majstorice mišljenja: srpski feministički esej (XIX–XXI veka). Beograd: Službeni glasnik.
- Milojević, S. (2015). Žensko pismo (od Virdžinije Vulf do Džudit Batler). Zbornik za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 5(5), 179– 189.
- Popović, O. (2013). Putopis: od rubnog žanra do generatora novih književnih teorija. Od margine do centra: feminizam, književnost, teorija. Podgorica:Institut za crnogorski jezik i književnost, 205–216.
- Popović, R.(2009). Isidorina brojanica. Beograd: Službeni glasnik.
- Prnjat, A. (2022). Ksenija Atanasijević, o etičkoj osnovi feminizma. Reči, 14, 102–109.
- Ratković, S. (2018). Eseji Isidore Sekulić o promenama u ženskoj konzervativnosti kao neprolaznoj vrednosti. Philologia Mediana, 10, 549–558.
- Sekulić, I. (1977). Analitički trenuci i teme. Beograd: Vuk Karadžić.
- Sekulić, I. (2001). Pisma iz Norveške i drugi putopisi. Beograd: Stylos.
- Skerlić, J. (1913). Dve ženske knjige. Beograd: Srpski književni glasnik.
- Stojanović-Pantović, B., Stevanović, K. (2013). Kritičke kontroverze o feminizmu Isidore Sekulić, Srpska književna kritika i kulturna politika u drugoj polovini XX veka. Beograd: Institut za književnost i umetnost, 67–90.
- Forester, S. (1989). Forrester, S., Isidora Sekulić as an early Serbian feminist. Serbian Studies, 1, 85–94.
- Hadži Popović, I. (2009). Eros i tajna. Beograd: Nolit.
- Čolak, B. (2023). Putopisi Milorada Pavića i Isidore Sekulić: jedna paralela. Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 52/2, 293–302.
