XXIX kongres DIMK i X kongres SIGP sa Međunarodnim simpozijumom o istraživanjima i primeni savremenih dostignuća u građevinarstvu u oblasti materijala i konstrukcija (2025) [pp. 30-31]
AUTHOR(S) / АУТОР(И): Kristina Šarić 
Download Full Pdf 
DOI: 10.46793/29DIMK.030S
ABSTRACT / САЖЕТАК:
Gline predstavljaju finozrni prirodni materijal koji u dodiru s vodom postaje plastičan, a prilikom sušenja i pečenja očvršćava. U geološkom smislu, gline su i minerali (filosilikati, glavni predstavnici: kaolinit, monmorijonit, ilit) i stene (klastične pelitske sedimentne stene). Struktura filosilikata se sastoje od TO ili TOT slojeva. Slojeve čine tetraedarski (T) i oktaedarski (O) listovi. Tetraedarski list se sastoji od SiO44- tetraedara koji su polimerizovani preko tri zajednička kiseonika. Oktaedarski list je preko četvrtog kiseonika povezan sa tetraedarskim listom. Čine ga oktaedri u čijem centru mogu biti Al, Mg, Fe, okruženi sa šest kiseonika. U zavisnosti od pakovanja listova u TO ili TOT slojeve, filosilikati mogu imati različite karakteristike. Na primer, monmorijonit (TOT) može vršiti razmenu katjona sa okolinom i apsorbovati molekule vode zbog čega bubri, dok kod kaolinita (TO) te karakteristike izostaju. Upotreba gline počinje još u neolitu i u Srbiji su pronađeni brojni jedinstveni artefakti. Mineraloško-petrološkom analizom moguće je utvrditi poreklo gline, temperaturu i uslove pečenja, na osnovu kojih se dodatno interpretira arheološki kontekst (na primer, tehnologija proizvodnje i njena promena kroz vreme). Primeri ovakvih istraživanja kod nas su proučavanja rimskih opeka sa Viminacijuma, ranovizantijske (Caričin Grad) i srednjovekovne keramike (Studenica) i druga.
KEYWORDS / КЉУЧНЕ РЕЧИ:
filosilikati, klastiti, peliti, plastičnost, keramika, mineraloško-petrološka analiza, arheološki kontekst