ŠTA JE (JOŠ) UČENJE: METODOLOGIJA ŠETANJA KAO DRUGAČIJI PRISTUP ISTRAŽIVANJU OBRAZOVANJA

Susreti pedagoga (2025) (129-134 str.)

AUTOR(I) / AUTHOR(S):Andrea G. Gašić Luka Đ. Nikolić Bojana D. Milosavljević Ivana D. Kokeza Zorana Z. Pešić

 

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/Susr.ped2025.129G

SAŽETAK / ABSTRACT:

Rad je nastao u okviru drugog ciklusa projekta „Drugi: šta je (još) obrazovanje?“ i na osnovu zajedničkih iskustava iz istraživačke šetnje sa učenicima i nastavnicama Škole za brodarstvo, brodogradnju i hidrogradnju. Centralno pitanje drugog ciklusa projekta za čijim smo odgovorima tragali bilo je „Šta je (još) učenje?“. U težnji da odgovorimo na projektno pitanje, oslonili smo se na metodologiju šetanja i izašli iz školske zgrade sa težnjom da saznamo više o učeničkim doživljajima, iskustvima i učenju. U takvom istraživačkom poduhvatu osvetljeni su različiti potencijali korišćenja metodologije šetanja. Stoga, cilj našeg rada je predstavljanje potencijala ove metodologije kao drugačijeg puta u istraživanju obrazovanja. U rezultatima se izdvajaju odlike metodologije kao što su: životnost, preispitivanje starog i stvaranje novog, dobrobit pojedinca i zajednice; različite uloge, ali jednakost u doživljaju i iskustvu. Ove odlike su ujedno i glavni potencijali ove metodologije za drugačije istraživanje obrazovanja, ali i katalizatori suštinske promene u obrazovanju.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

metodologija šetanja, kvalitativna metodologija, istraživanje u postajanju.

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

LITERATURA / REFERENCES:

  • Andersen, K., & Balbontín, S. (2021). A walking methodology as the participatory tool for a University master plan design. In Experiential Walks for Urban Design: Revealing, Representing, and Activating the Sensory Environment (pp. 289–301). Springer International Publishing.
  • Banerjee, B., & Blaise, M. (2013). There’s Something in the Air: Becoming-With Research Practices. Cultural Studies ←→ Critical Methodologies, 13(4), 240–245. https://doi.org/10.1177/1532708613487867
  • Cohen, H. (2016). Research Creation: A Scholarship of Creativity? Journal of the New Media Caucus, 12(1), 1–16.
  • LeRue, D. (2023). Meaning and Making: Laying the Groundwork for Community-Based Research-Creation. LEARNing Landscapes, 16(1), 199–212.
  • McKenzie, M. (2017). Affect theory and policy mobility: challenges and possibilities for critical policy research. Critical Studies in Education, 57(2), 187–204.
  • Moss, P., & Urban, M. (2020). The Organisation for Economic Co-operation and Development’s International Early Learning and Child Well-being Study: The scores are in! Contemporary Issues in Early Childhood, 21(2), 165–171. https://doi.org/10.1177/1463949120929466
  • Pahl, K., & Pool, S. (2021). Doing Research-Creation in School: Keeping an Eye on the Ball. International Journal of Art & Design Education, 40(3), 655–667.
  • Pavlović Breneselović, D. (2010). Dobrobit deteta u programu naspram programa za dobrobit. Nastava i vaspitanje, 59(2), 251–263.
  • Selwyn, N. (2024). The modern classroom chair: Exploring the ‘coercive design’ of contemporary schooling. Power and Education, 16(1), 63–77.
  • Springgay, S., & Truman, S. E. (2018). Walking methodologies in a more-than-human world: WalkingLab. Routledge.
  • Springgay, S., & Truman, S. E. (2019). Research-Creation Walking Methodologies and an Unsettling of Time. International Review of Qualitative Research, 12(1), 85–93.
  • Springgay, S., & Truman, S. E. (2022). Critical walking methodologies and oblique agitations of place. Qualitative Inquiry, 28(2), 171–176.
  • Truman, S. E., & Springgay, S. (2015). The primacy of movement in research-creation: New materialist approaches to art research and pedagogy. In T. E. Lewis, & M. J. Laverty (Eds.), Art’s Teaching, Teaching’s Art (pp. 151–164). Springer.