ZOV NEPREDVIDIVOSTI: PEDAGOŠKI ZNAČAJ RIZIČNE IGRE

Susreti pedagoga (2025) (115-120 str.)

AUTOR(I) / AUTHOR(S):Tamara B. Injac Živka T. Krnjaja

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/Susr.ped2025.115I

SAŽETAK / ABSTRACT:

Pedagoški opravdan rizik se temelji na dobrobiti deteta, kao i rezilijentnosti koja se gradi kroz različita iskustva i prilike da se iskustvo proširi. Ujedno je određen kulturnim kontekstom i odnosom društva prema igri, ali i preovlađujućom slikom o detetu. Kada igra predstavlja sredstvo ostvarivanja obrazovnih ciljeva, tada težimo da rizike uklonimo, a kada je igra sama po sebi važna, rizik otvara potencijal za transformisanje postojećih okolnosti i učesnika. Takođe, ako dete vidimo kao krhko biće kome je potrebna zaštita, rizik predstavlja isključivo opasnost. Međutim, ako dete sagledavamo kao radoznalo, sposobno i puno potencijala, rizik dobija obrazovnu dimenziju i postaje važan činilac učenja i razvoja. Pedagog treba da poznaje i razume različite teorijske okvire i perspektive, kao i da bude upoznat sa postojećim praksama u drugim zemljama koje mu mogu dati uvide u raznovrsne mogućnosti oblikovanja života i rada u vrtiću. Pedagog i vaspitači, treba da teže stvaranju uslova za omogućavanje rizične igre u okvirima bezbednih granica, što vodi razvijanju kulture ustanove kao otvorene i fleksibilne, sa (bezgraničnim) poverenjem u dete.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

rizična igra, Anđi pristup igri, slika o detetu, predškolska pedagogija.

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

LITERATURA / REFERENCES:

  • Adams, J. (1995). Risk. Routledge.
  • Brussoni, M., Olsen, L. L., Pike, I., & Sleet, D. A. (2012). Risky play and children’s safety: Balancing priorities for optimal child development. International journal of environmental research and public health, 9(9), 3134–3148.
  • Coffino, J. R., & Bailey, C. (2019). The Anji Play ecology of early learning. Childhood Education, 95(1), 3–9.
  • Gordon, G. (2014). Well played: The Origins and Future of Playfulness. American Journal of Play, 6(2), 234–266.
  • Harper, N. J. (2017). Outdoor risky play and healthy child development in the shadow of the “risksociety”: A forest and nature school perspective. Child & Youth Services, 38(4), 318–334. https://doi.org/10.1080/0145935X.2017.1412825.
  • Henricks, T. (2014). Play As Self-Realization: Toward a General Theory of Play. American Journal of Play, 6(2), 190–213.
  • Krnjaja, Ž. (2010): Igra, stvaralaštvo, otvoreni vaspitni sistem: šta ih povezuje? Nastava i vaspitanje, 59(2), 264–277.
  • Krnjaja, Ž. (2012): Igra kao susret: koautorski prostor u zajedničkoj igri dece iodraslih, Etnoantropološki problemi, 7(1), 251–267
  • Krnjaja, Ž. (2012a). Igra na ranim uzrastima. U A. Baucal (ur.), Standardi za razvoj i učenje dece ranih uzrasta u Srbiji (str. 113–132). Institut za psihologiju.
  • Lester, S. & Russell, W. (2008). Play for a Change: Play, Policy and Practice: A review of contemporary perspectives. Play England.
  • Lin, W., Wu, J., Wu, Y., & He, H. (2022). Development of teacher rating scale of risky play for 3– to 6–year-old pre-schoolers in Anji Play kindergartens of East China. International Journal of Environmental Research and Public Health, 19(5), 2959. https://doi.org/10.3390/ijerph19052959
  • Marjanović, A. (1987). Dečja igra i stvaralaštvo. Predškolsko dete, 1–4, 85–101.
  • Marjanović, A. (1987a). Stvaralaštvo, igra i vaspitanje predškolskog deteta. Predškolsko dete, 1–2, 3–33.
  • Maynard, T. & Waters, J. (2014). Exploring Outdoor Play in the Early Years. Open University Press.
  • Mitranić, N. (2015). Kvalitet vaspitanja na ranim uzrastima kroz perspektivu društvene podrške dečjoj igri: analiza prakse obrazovne politike u Srbiji. Istraživanja i razvoj kvaliteta obrazovanja u Srbiji–stanje, izazovi i perspektive, 25–38.
  • Miškeljin, L. (2014). Uloga pedagoga u građenju značenja i razvijanju prakse dečjeg vrtića. U N. Matović, V. Spasenović i R. Antonijević (ur.), Identitet profesije pedagog u savremenom obrazovanju (str. 76–81). Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu i Pedagoško društvo Srbije.
  • Miškeljin, L. (2022). Detinjstv(a)o – konceptualizacije i kontekstualizacije. Implikacije za praksu predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
  • Moffett, C. (2021). The play of art: Propensity and pedagogy in contemporary Chinese early childhood education. Studies in Art Education, 62(3), 222–235.
  • Osnove programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja – Godine uzleta. (2018). Službeni glasnik Republike Srbije – Prosvetni pregled, br. 16/2018.
  • Panić, F. i Višnjić-Jevtić, A. (2020). Samoprocjena roditeljskih i odgojiteljskih stavova prema rizičnoj igri. U Jezik, književnost i obrazovanje – suvremeni koncepti (str. 227–235). Učiteljski fakultet.
  • Sandseter, E. B. H. (2007). Categorising risky play—how can we identify risk-taking in children’s play?. European Early Childhood Education Research Journal, 15(2), 237–252. https://doi.org/10.1080/13502930701321733
  • Sandseter, E. B. H. (2009). Children’s expressions of exhilaration and fear in risky play, Issues Early Child, 15(2), 92–106. https://doi.org/10.2304/ciec.2009.10.2.92
  • Sandseter, E. B. H. & Kennair, L. E. O. (2011). Children’s risky play from an evolutionary perspective: The anti-phobic effects of thrilling experiences. Evolutionary Pshychology, 9(2), 257–284.