ISTINA I (AUTO)FIKCIJA U DELU „NOĆ“ ELIJA VIZELA

Mladi filolozi I (2025)[255-264]

AUTHOR(S) / AUTOR(I): Milica M. Damjanović

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/MFXVI-2.255D

ABSTRACT / SAŽETAK:

Eli Vizel, istaknuti predstavnik književnosti Holokausta i dobitnik Nobelove nagrade za mir, u delu Noć iz vizure petnaestogodišnjeg dečaka Elijezera u prvom licu tematizuje svoje iskustvo preživljavanja u nacističkim logorima. Iako je autor javno insistirao na testamentarnom karakteru svog dela, kasnija kritika je ključne scene njegovog dela stavila na test činjenične istinitosti, time preispitujući autentičnost Vizelovog iskustva i žanrovsko određenje dela Noć kao svedočanstva odnosno memoara. Ova kritika se pak ograničila na klasično shvatanje memoarskog žanra, time izostavljajući mogućnost interpretacije ovih scena, ali i čitavog dela, u kontekstu (auto) fikcije. Polazeći od pojma autofikcije kod Serža Dubrovskog i razmatrajući žanr memoara, autobiografije i (auto)fikcije u postmodernističkom ključu, u radu na primeru dela Noć ispitujemo funkciju (auto)fikcije u interpretiranju proživljene traume i osmišljavanju svrhe života preživelih nakon Holokausta posredstvom književnosti.

KEYWORDS / KLJUČNE REČI:

Eli Vizel, književnost Holokausta, autofikcija, memoar, istinitost, postmodernizam

ACKNOWLEDGEMENT / PROJEKAT:

REFERENCES / LITERATURA:

  • Abot 2009: H. P. Abot, Uvod u teoriju proze, prev. M. Vladić, Beograd: Službeni glasnik.
  • Albahari 1988: D. Albahari, Eli Vizel – Pisac istine, u: E. Vizel, Noć, Beograd: Izdavačka radna organizacija Rad, 109–115.
  • Asman 2011: A. Asman, Duga senka prošlosti, prev. D. Gojković, Beograd: Biblioteka XX vek.
  • Bojanić Ćirković 2019: M. Bojanić Ćirković, Da li memoari mogu lagati?, Lipar: Časopis za književnost, jezik, umetnost i kulturu, XX (70), 105–115.
  • Vizel 1988: E. Vizel, Noć, prev. A. Grubor, Beograd: Izdavačka radna organizacija Rad.
  • Vizel 2006: E. Wiesel, Night, Trans. M. Wiesel, New York: Hill and Wang.
  • Gasparini 2008: P. Gasparini, Autofiction, Paris: Seuil.
  • Groneman 2019: C. Gronemann, Handbook of Autobiography/Autofiction, u: M. Wagner-Egelhaaf (ur.), Autofiction, Berlin, Boston: De Gruyter, 241–246.
  • Dubrovski 1993: S. Doubrovsky, Autobiography/Truth/Psychoanalysis, Genre: Forms of Discourse and Culture, XXVI (1), 27–42.
  • Diks 2017: H. Dix, Autofiction: The Forgotten Face of French Theory, Word and Text: A Journal of Literary Studies and Linguistics, VII, 69–85.
  • Dušanić 2012: D. Dušanić, Šta je autofikcija?, Književna istorija, 44 (148), 797–810.
  • Karić 2022: M. Karić, Fikcionalizacija Holokausta u romanima Jeržija Kozinskog, Džejn Jolen i D. M. Tomasa, Kragujevac: Filološko-umetnički fakultet.
  • Koen 2006: J. Cohen, Six Million Little Pieces?, Forward, .
  • Kokburn 2014: A. Cockburn, Truth and Fiction in Elie Wiesel’s ‘Night’, Counterpunch, .
  • Levi 2021: P. Levi, Zar je to čovek?, prev. E. Vasiljević, Beograd: Plato izdavaštvo.
  • Marković 1985: S. Ž. Marković, Memoari, u: Rečnik književnih termina, Beograd: Nolit, 419.
  • Selestin 1997: R. Celestin, An interview with Serge Doubrovsky: Autofiction and Beyond, Sites, 1 (2), 397–405.
  • Hačn 1996: L. Hačn, Poetika postmodernizma: istorija, teorija i fikcija, Novi Sad: Svetovi.