MILOSRĐE KAO KLJUČ HRIŠĆANSKE ALEGORIJSKE HERMENEUTIKE POETSKOG TEKSTA ŠEKSPIROVOG „MLETAČKOG TRGOVCA“

Jezik, književnost i empatija (2025) (157-172. str.)

AUTOR(I) / AUTHOR(S):Mladen R. Radulović 

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/LLE25.157R

SAŽETAK / ABSTRACT:

Mogućnost primjene hrišćanske matrice milosrđa, ispoljene kroz aktivno djelovanje praštanja, pojavila se kada su kritičari Šekspirovog Mletačkog trgovca naišli na prepreku u definisanju izvorne ideje koja objedinjuje pojedinačne elemente od suštinske strukturalne i semantičke važnosti u oblikovanju dramskih zbivanja. Stoga ćemo u ovom radu nastojati da pokažemo na koji način Šekspir koristi alegorijsku građu koja se zasniva na srednjovjekovnoj hrišćanskoj tradiciji da bi poetskom tekstu Mletačkog trgovca na hermeneutičkoj ravni tumačenja dao dublji i sveprožimajući poetski smisao. Naime, ujedinjujuća matrica koja na tematskom nivou povezuje pojedinačne elemente drame jeste ljubav. U tom smislu, alegorijom hrišćanskog spasenja putem širenja ljubavi među svim ljudima aktivnim činom praštanja i blagodaću Božjeg milosrđa definišemo svaku specifično ispoljenu vrstu ljubavi u drami. Ovakav metod tumačenja poetskog teksta Mletačkog trgovca nam omogućava da se krećemo eliptičnom putanjom od pojedinačnih značenja biblijskih aluzija i hrišćanskih simbola ka suštinskom smislu utemeljenom u hrišćanskoj alegoriji milosrđa manifestovanom kroz aktivno dejstvo praštanja na putu ka spasenju, pri čemu dominantna i objedinjujuća religiozno-metafizička tema ljubavi u Mletačkom trgovcu istovremeno postaje polazna i krajnja tačka takvog kretanja. U tom smislu, u našoj analizi oslanjaćemo se prvenstveno na naučna zapažanja i tumačenja kritičara kao što su Houp Traver [Hope Traver] kada je u pitanju hrišćansko alegorijsko utemeljenje tematskog jedinstva drame, zatim Džozefa Alena Brajanta [Joseph Allen Bryant] u vezi sa analizom lika Antonija kao personifikovanog Hrista, potom Hermana Sinshajmera [Hermann Sinsheimer] u pogledu načina na koji je elizabetanska publika mogla sagledavati lik Šajloka kao dramsku personifikaciju satane, te Ane Džejmson [Anna Jameson] i Luiza Leveza [Louis Lewes] koji u njihovim klasifikacijama Šekspirovih ženskih heroina na poseban pijedestal stavljaju lik Porcije kao otjelovotvorenje svetiteljskog ideala mudrosti i ljubavi.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

milosrđe, spasenje, Hristos, satana, Mletački trgovac

PROJEKAT / ACKNOWLEDGEMENT:

LITERATURA / REFERENCES:

  • Biblija ili Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. (2003). Beograd: Jugoslovensko biblijsko društvo.
  • Bruk, P. (2018). Suština milosrđa: Razmišljanja o Šekspiru (Đ. Krivokapić, prev.). Beograd: Kulturni centar Beograda.
  • Bryant, J. A. (1961). Hippolyta’s View: Some Christian Aspects of Shakespeare’s Plays. Lexington, Kentucky: University of Kentucky Press.
  • Espinosa, R. (2009). “Can no prayers pierce thee?”: Re˗imagining Marian Intercession in “The Merchant of Venice”. In Explorations in Renaissance Culture (Vol. 35, No. 2, pp. 172‒193). El Paso: University of Texas Press.
  • Ferguson, G. (1959). Signs and Symbols in Christian Art. New York: Oxford University Press.
  • Gollancz, I. (1931). Allegory and Mysticism in Shakespeare. London: Geo. W. Jones.
  • Gréban, A. (1456 [1878]). Le mystère de La Passion. Paris: F. Vieweg.
  • Hamill, M. J. (1978). Poetry, Law, and the Pursuit of Perfection: Portia’s Role in “The Merchant of Venice”. In Studies in English Literature, 1500‒1900 (Vol. 18, No. 2, Elizabethan and Jacobean Drama, pp. 229‒243). Houston, Texas: Rice University.
  • Happé, P. (1979). Four Morality Plays. Harmondsworth, England; New York: Penguin Books.
  • Jameson, A. (1879). Shakespeare’s Heroines: Characteristics of Women, Moral, Poetical, and Historical. London: G. Bell & Sons.
  • Knight, G. W. (1963). The Christian Renaissance. New York: W. W. Norton & Company.
  • Košutić, R. V. (2014). Milosrđe u avramističkim religijama. U Z. Kuburić/A. Zotova (ur.), Zbornik radova:Humanitarni rad verskih zajednica (87‒114). Novi Sad: Centar za empirijska istraživanja religije.
  • Lewes, L. (1895). The Women of Shakespeare. London: Hodder Brothers.
  • Mackenzie, W. R. (1914). The English Moralities from the Point of View of Allegory. Boston and London: Ginn and Company.
  • Pelikan, J. (1996). Mary Through the Centuries: Her Place in the History of Culture. New Haven and London: Yale University Press.
  • Revard, S. P. (1973). Satan’s Envy of the Kingship of the Son of God: A Reconsideration of “Paradise Lost” and Its Theological Background. In Modern Philology (Vol. 70, No. 3, pp. 190‒198). Chicago: University of Chicago Press.
  • Shakespeare, W. (1996 [2005]). The Merchant of Venice. In S.Wells/G. Taylor (2nd ed.), The Complete Works (pp. 2176‒2297). Oxford: Clarendon Press.
  • Sinsheimer, H. (1963). Shylock: The History of a Character. New York: Benjamin Blom, Inc.
  • Šekspir, V. (2001). Mletački trgovac (V. Živojinović, prev.). U V. Topalović/D. Mrđenović, Sabrana dela (320‒363). Beograd: Zavod za udžbenike, Dosije studio.
  • Traver, H. (1907). The Four Daughters of God. Philadelphia: J. C. Winston.
  • Warner, M. (1976 [2013]). Alone of All Her Sex: The Myth and Cult of the Virgin Mary. Oxford: Oxford University Press.