VIDLJIVOST ISTRAŽIVAČKOG PRISTUPA U PRIČAMA O TEMI-PROJEKTU

UMETNOST VASPITANJA I OBRAZOVANJA U SVETU KOJI SE MENJA (2025) [pp. 16-33]   

AUTHOR(S) / AUTOR(I):  Miljana Stajin, Zorica Kovačević, Aleksandar Stojanović

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/ArtEd25.016S

ABSTRACT / SAŽETAK:

Razvijanje tema i projekata u vrtiću zasniva se na zajedničkom istraživanju dece i vaspitača koje se nadovezuje na prirodnu radoznalost dece. U takvom, istraživačkom pristupu učenju, deca su oslobođena pritiska da nešto moraju naučiti ili proizvesti što im omogućava da se fokusiraju na sam proces – na traganje za izvorima i informacijama, na različite načine otkrivanja i izražavanja i na refleksiju o vlastitom procesu učenja. U radu se predstavljaju rezultati istraživanja koje je imalo za cilj da se ispita u kojoj meri je zajedničko istraživanje dece i vaspitača vidljivo u pričama o temi-projektu kojima vaspitači dokumentuju način razvijanja programa sa decom. Istraživanje je realizovano deskriptivnom metodom sa analizom sadržaja kao istraživačkom tehnikom. Rezultati kvantitativne i kvalitativne analize 73 priče o temi-projektu pokazali su da zajednička istraživanja dece i vaspitača u najvećoj meri ostaju unutar zidova radne sobe, da se uloga porodice najčešće svodi na snabdevača materijalima, da je uloga vaspitača u zajedničkom istraživanju nedovoljno vidljiva i da se može identifikovati nekoliko različitih pristupa u razvijanju tema-projekata (T/P): T/P koji ne donose ništa novo u pogledu učenja dece, T/P koji imaju značajan istraživački potencijal i T/P kao svojevrsna kolekcija situacija, aktivnosti, fenomena, artefakata. Identifikovanje ovih pristupa i razmatranje njihovih potencijala, ali i slabosti od značaja je za sagledavanje mogućnosti koje se u realnom programu otvaraju po pitanju učenja dece i za unapređivanja vaspitno-obrazovne prakse.

KEYWORDS / KLJUČNE REČI:

zajedničko istraživanje dece i vaspitača, razvijanje teme-projekta, priča o temi-projektu, dokumentovanje

ACKNOWLEDGEMENT / PROJEKAT:

REFERENCES / LITERATURA:

  • Çabuk, B., & Haktanır, G. (2010). What should be learned in kindergarten? A Project approach example. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 2(2), 2550-2555. https://doi.org/10.1016/j.sbspro.2010.03.371
  • Carr, M. & Claxton, G. (2002). Tracking the Development of Learning Dispositions. Assessment in Education: Principles, Policy & Practice, 9 (1), 9-37.
    https://doi.org/10.1080/09695940220119148
  • Carr, M., Lee, W., Jones, C., Smith, A., Marshall, K. & Duncan, J. (2010). Learning in the making: disposition and design in early education. Sense Publishers.
  • Carr, M. (2001). Assessment in Early Childhood Settings. Paul Chapman Publishing.
  • Ceylan, R. C., & Akçay Malçok, B. (2020). Provedba STEM nastave u ranoj dobi i mišljenja svih dionika: primjer Turske. Croatian Journal of Education: Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, 22 (3), 717-754. https://doi.org/10.15516/cje.v22i3.3544
  • Chard, S. C. (1999). From Themes to Projects. Early Childhood Research & Practice, 1(1), n1.
  • Clark, A. M. (2008). Kako projekt uvesti u praksu. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 14(53), 2-8.
  • Hewett, V. M. (2001). Examining the Reggio Emilia approach to early childhood education. Early childhood education journal, 29(2), 95-100. https://doi.org/10.1023/A:1012520828095
  • Katić, V. (2008). Različitost pristupa u radu na projektima. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 14(53), 9-11.
  • Katz, L. (1998). What can we learn from Reggio Emilia. The hundred languages of children: The Reggio Emilia approach—Advanced reflections, 27, 45.
  • Kovačević, Z. (2022). Čime se bavimo u vrtiću i zašto mislimo da je to važno. Istraživanja u pedagogiji, 12(2), 391–406. https://doi.org/10.5937/IstrPed2202391K
  • Krnjaja, Ž. i Pavlović Breneselović, D. (2017). Projektni pristup učenju. Institut za pedagogiju i andragogiju.
  • Krnjaja, Ž. (2009). Dokumentovanje sa decom u razvijanju kurikuluma. Pedagogija, 64(3), 219-229.
  • Miljak, A. (2015). Razvojni kurikulum ranog odgoja. Mali profesor d.o.o.
  • Miljak, A. (1999). Rad na projektima. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 5(18-19), 19-20.
  • Moss, P. (2022). Važnost pedagoške dokumentacije i dokumentiranja. U E. Slunjski (ur.), Šta nas uči Reggio (str. 1-18). Element d.o.o.
  • Roychoudhury, A. (2014). Connecting science to everyday experiences in preschool settings. Cultural Studies of Science Education, 9 (2), 305-315. doi:10.1007/s11422-012-9446-7
  • Slunjski, E. (2001). Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima. Mali profesor.
  • Te Whāriki – Early Childhood Curriculum (2016). Ministry of Education New Zealand.
  • Vujičić, L. (2017). Razvoj znanstvene pismenosti u ustanovama ranog odgoja. Učiteljski fakultet.
  • Kovačević, Z. (2023). Didaktika sa metodikom vaspitno-obrazovnog rada. Fakultet za obrazovanje učitelja i vaspitača.
  • Krnjaja, Ž. i Pavlović Breneselović, D. (2022). Priručnik za dokumentovanje. Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.
  • Pavlović Breneslović, D., Krnjaja, Ž. i Matović, N. (2012). Pedagoška dokumentacija: perspektiva vaspitača. Zbornik instituta za pedagoška istraživanja, 44(2), 349-367.
  • Stajin, M. i Kovačević, Z. (2023). Stavovi vaspitača o značaju razvijanja kompetencija u prirodnim naukama u radu sa decom predškolskog uzrasta. Inovacije u Nastavi – časopis za savremenu nastavu, 36(2), 17– https://doi.org/10.5937/inovacije2302017S
  • Stamenković, I. (2023). Poimanje deteta, detinjstva, razvoja i učenja iz postmoderne perspektive. S. Marinković, Savremeno predškolsko vaspitanje i obrazovanje – tendencije, izazovi i mogućnosti (91–100), Pedagoški fakultet u Užicu. https://doi.org/10.46793/SPVO23.091S