NEPROFITNA OBRAZOVNA USTANOVA KAO PRUŽALAC USLUGE – PRAKSA SUDA PRAVDE EVROPSKE UNIJE

XXI vek – vek usluga i uslužnog prava (2022) (str. 347-359)

AUTOR(I): Dragan Vujisić

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/XXIv-13.347V

SAŽETAK:

Da li deluje neprofitna obrazovna ustanova kao „prodavac robe ili pružalac usluge” u smislu Direktive 93/13/EEZ kada svojim studentima nudi kredit u obliku plana beskamatne otplate u ratama, omogućavajući im da plate svoje školarine i trošak studijskih putovanja? Dalje, da li mora nacionalni sud po službenoj dužnosti ispitati da li ulazi ugovor u područje primene te direktive u okolnostima u kojima dotični student nije aktivno učestvovao u kasnijem postupku za povraćaj nepodmirenog duga zajedno s kamatama i naknadom troškova? Ta su se pitanja pojavila u sporu između obrazovne ustanove i jedne od njenih studentkinja. Njima se Sudu pravde Evropske unije pruža prilika da dodatno odredi područje primene Direktive 93/13 i ovlasti i obaveže nacionalne sudove na osnovi te direktive.

KLJUČNE REČI:

neprofitna obrazovna ustanova, prodavac robe ili pružalac usluge, Direktiva o nepoštenim uslovima u potrošačkim ugovorima, Sud pravde Evropske unije.

LITERATURA: 

  • Gerechtelijk Wetboeka (Zakonik o sudovima Belgije)
  • Councila Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts.
  • Mišljenje nezavisne advokatice Eleanor Sharpston od 30. 11. 2017, u predmetu C‑147/16
  • Presuda od 17.05.2018, C‑147/16, Karel de Grote – Hogeschool Katholieke Hogeschool Antwerpen VZW v Susan Romy Jozef Kuijpers, EU:C:2018:320
  • Presuda od 9. 11. 2010, VB Pénzügyi Lízing, C‑137/08, EU:C:2010:659
  • Presuda od 26. 10. 2006, Mostaza Claro, C‑168/05, EU:C:2006:675
  • Presuda od 30. 05. 2013, Asbeek Brusse i de Man Garabito, C‑488/11, EU:C:2013:341
  • Presuda od 21. 04. 2016, Radlinger i Radlingerová, C‑377/14, EU:C:2016:283
  • Presuda od 15. 01. 2015, Šiba, C‑537/13, EU:C:2015:14
  • Presuda od 3. 10. 2013, Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs, C‑59/12, EU:C:2013:634
  • Presuda od 3. 09. 2015, Costea, C‑110/14, EU:C:2015:538