AUTOR(I): Ana K. Milovanović
E-ADRESA: ana.milovanovic@uf.bg.ac.rs
DOI: 10.46793/NNU21.189M
SAŽETAK:
Predmet rada su mogućnosti i izazovi nastave dramske umetnosti u izmenjenom društvenom kontekstu. Ukazuje se da je, u društve- nom kontekstu izmenjenom primenom globalistički obrazovne politike u Srbiji, univerzitetska nastava dramske umetnosti za vaspitače počela da gubi kvalitet. Usled specifične prirode dramske umetnosti, onlajn nastava ovog predmeta nije moguća. Na primeru nastave predmeta Drama i pokret na Učiteljskom fakultetu u Beogradu, utvrđeno je da je nastava bila ograničena na predavanja i teorijske vežbe, tokom vanrednog stanja, i da su, po njegovom ukidanju, bile neophodne praktične vežbe. Nepremostivi iza- zov bile su mere zaštite od korona virusa, usled kojih je bilo nemoguće držanje vežbi lutkarske animacije i lutkarske režije, odnosno spremanje lutkarskih predstava (izuzev monodrama). Ističe se da su studenti bili oštećeni i zato što nisu mogli da igraju ispitne predstave za decu. Za kvalitet nastave bila je neophodna veća angažovanost profesora.
KLJUČNE REČI:
dramska umetnost, nastava dramske umetnosti, vaspitači, globalizam, pandemija.
LITERATURA:
Amfilohije, M. (2006). Osnovi pravoslavnog vaspitanja. Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet.
Ardehali, S. M. (2020). Puppetry & Pandemic: Crowning of Corona Virus. Puppetry International, num. 48, 5–8.
Astles, C. (2020). Adjusting to Covid-19 in the UK. Puppetry International, num. 48.
Belović, M. (1994). Umetnost pozorišne režije. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika – Univerzitet umetnosti.
Vukadinov, N. (2014). Škola za globalno društvo. U R. Šutić (prir.): Prevaspi- tavanje čovečanstva. Globalizam i obrazovanje za „Novo doba”(153–162). Cetinje: Svetigora.
Grant, N. (2006). Istorija pozorišta. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika. Divinjo, Ž. (1978). Sociologija pozorišta. Beograd: BIGZ.
Difur, D. R. (2014). Proizvodnja postmodernog deteta. U R. Šutić (prir.): Preva- spitavanje čovečanstva. Globalizam i obrazovanje za „Novo doba” (153–162). Cetinje: Svetigora.
Đorđević, K. (2021). U raljama onlajn nastave. Politika. 30. 5. 2021.
Jovanović, B. (2021). Loren od Arabije u Moskvi. Politika. 7. 5. 2021.
Kamenov, E. (2014). Stranputice reforme sistema vaspitanja i obrazovanja. U R. Šutić (prir.): Prevaspitavanje čovečanstva. Globalizam i obrazovanje za
„Novo doba” (117–138). Cetinje: Svetigora.
Klajn, H. (1979). Osnovni problemi režije. Beograd: Univerzitet umetnosti.
Milovanović, A. (2003). Folklorne lutke na štapu. Aleksinac: Viša škola za obrazovanje vaspitača.
Milovanović, A. (2019). Primena lutkarskog metoda u funkciji rodoljubivog vaspitanja studenata studijskih programa za obrazovanje vaspitača. U LJ. Paunović i S. Vidosavljević (ur.), Zbornik radova sa III naučnog skupa s međunarodnim učešćem Inovativni pristup vaspitanju i obrazovanju: stanje, dileme i perspektive, Leposavić, 31. maj – 1. jun 2019 (529–549). Leposavić: Učiteljski fakultet u Prizrenu.
Molinari, Č. (1982). Istorija pozorišta. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika. Peri, M. (2000). Intelektualna istorija Evrope. Beograd: Klio.
Popović, A. (2021). U narednim godinama moraćemo da nadoknadimo „rupe u znanju”. Politika. 30. 5. 2021.
Skljarova, T. (2016). Razvojna psihologija i pedagogija za nastavnike i roditelje: udžbenik. Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet.
Tasić, A. (2020). Onlajn pozorište u doba korone. Teatron, br. 190–193, 25–34.