GOVOR PROSTORA U ANDRIĆEVOJ PRIPOVECI „ZLOSTAVLJANJE”

Uzdanica XVII 2 (2020), (str. 201-217)

AUTOR(I): Maja M. Dimitrijević

E-ADRESA: 

Download Full Pdf 

DOI: 10.18485/uzdanica.2020.17.2.14

SAŽETAK:

U radu se razmatra na koji način pojedinosti iz umetničkog prostora usmeravaju čitalačku recepciju likova i događaja u Andrićevoj pripoveci „Zlostavljanje” (1946). Na „jeziku prostornih odnosa” tumači se etičko-psihološka dimenzija porodičnih relacija i problematika razaranja bračne institucije u karakterističnom sociokulturnom kontekstu. U centru istraživačke pažnje našla se kompleksna unutrašnja deskripcija likova, gde bitnu ulogu imaju prostorne suprotnosti na vertikalnoj osi (gore–dole), a posebno opozicije u horizontalnoj ravni (unutra–spolja). U umetničkom sklopu Andrićeve pripovetke kuća postaje metafora za pomirene krajnosti – željeno i ostvareno, nedozvoljeno i dopušteno. S druge strane, kućni prostor ima i topofobijsku konotaciju i u njemu se generiše ideja o bekstvu ili smrti, što je za glavnu junakinju jednako oslobađanju i konačnom spasenju. Zaključak je da struktura prostora predstavlja jedno od glavnih izražajnih sredstava i neposredno utiče na karakterizaciju i transformaciju/deformaciju likova u pripoveci „Zlostavljanje”.

KLJUČNE REČI:

Ivo Andrić, „Zlostavljanje”, književni lik, prostor, prostorni odnosi, topofobija

LITERATURA:

  • Bužinjska, Markovski (2009): A. Bužinjska, M. P. Markovski,Književne teorije XX veka, Beograd: Službeni glasnik.
  • Vučković (1974): R. Vučković,Velika sinteza, Sarajevo: „Svjetlost”.
  • Dimitrijević (2011): M. Dimitrijević, Karakterizacija junaka elementima prostora u književnim tekstovima za decu,Savremena proučavanja jezika i književnosti, knjiga 2, Kragujevac: FILUM, 447–454.
  • Dimitrijević (2012): M. Dimitrijević, Jedna te ista beskrajna priča,Sveske Zadužbine Ive Andrića,29/12, Beograd: Zadužbina Ive Andrića, 260–281.
  • Jandrić (1982): Lj. Jandrić,Sa Ivom Andrićem, Sarajevo: IRO „Veselin Masleša”.
  • Leovac (1979): S. Leovac,Pripovedač Ivo Andrić, Novi Sad: Matica srpska.
  • Lotman (976): J. Lotman,Struktura umetničkog teksta, Beograd: Nolit.
  • Lotman (1993): J. Lotman, Umetnički prostor u Gogoljevoj prozi, Beograd:Treći program, 96/99, 263–310.
  • Mikić (2005): R. Mikić, Priča, san i manifest. Jedan pogled na Dnevnik o Čarnojeviću, uKnjiga o Crnjanskom, Beograd: Srpska književna zadruga, 98–129.
  • Pantić (1999): M. Pantić,Modernističko pripovedanje, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
  • Pantić (2009): M. Pantić,Neizgubljeno vreme,Beograd: Službeni glasnik.
  • Petković (1988): N. Petković,Dva srpska romana, Beograd: Narodna knjiga.
  • Petković (2010): N. Petković,Na izvoru žive vode, Beograd: Zavod za udžbenike.
  • Radonjić (2016): G. Radonjić, Andrić i tradicija svjetske pripovjetke: tema podvojenost lika,Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, LXIV/3, Novi Sad, 731–741.
  • RSJ (2007):Rečnik srpskoga jezika, Novi Sad: Matica srpska.
  • Rot (2004): N. Rot,Znakovi i značenja:verbalna i neverbalna komunikacija, Beograd: Plato.
  • Ruse (1993): Ž. Ruse,Oblik i značenje, Sremski Karlovci, Novi Sad: Izdavačka knjiž. Z. Stojanovića.
  • Farago (2007): K. Farago,Dinamika prostora, kretanje mesta:studije iz geokulturalne naratologije, Novi Sad: Stylos.
  • Florenski (2013): P. Florenski,Prostor i vreme u umetničkim delima, Beograd: Službeni glasnik.
  • Gerbran, Ševalije, (2004): A. Gerbran, Ž. Ševalije,Rečnik simbola:mitovi, snovi, običaji, postupci, oblici, likovi, boje, brojevi,Novi Sad: Stylos – Kiša.