Pravna regulativa usluga u nacionalnim zakonodavstvima i pravu Evropske Unije (2023) (str. 3-18)
AUTOR(I) / AUTHOR(S): Srećko Jelinić
E-ADRESA / E-MAIL:
DOI: 10.46793/XIXMajsko.003J
SAŽETAK / ABSTRACT:
Tržišta kapitala zahtevaju efikasno i sigurno zakonodavstvo (pravna infrastruktura). U konstrukciji navedenog, ciljano delovanje Evropskog parlamenta i Saveta i Evropske komisije od 2018. godine usmereno je na pravila o prenosu vlasništva (posebno nad hartijama od vrednosti) i efekte ustupanja potraživanja trećim licima. Cilj ovog predloga je bio da se obezbedi pravna sigurnost uspostavljanjem jedinstvenih pravila za sukob zakona na nivou Unije i na taj način pomogne povećanju broja prekograničnih transakcija sa potraživanjima. Doprinos pravnoj sigurnosti je utvrđivanje jedinstvenih pravila o organizacijama koje za svoju delatnost imaju naplatu potraživanja, bilo u svoje ime i za svoj račun (tome prethodi prenos potraživanja) ili u ime i za račun poverilaca (prvobitnog poverioca) ili drugih primalaca potraživanja, koji su ga stekli u postupku raspolaganja ovog prava. Nacionalni propisi o ustupanju potraživanja (nacionalno materijalno pravo), uglavnom uzimajući za osnovu Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača i Izvršni zakon u fokusu regulative, ne pružaju dovoljan pravni osnov za sve aspekte zaštite dužnika, čak ni u pogledu zaštite poverilaca. Takva situacija uslovila je ili proizvela aktuelni haos na unutrašnjem tržištu kapitala i pojavu brojnih agencija za naplatu dugova i konfuziju u načinu rada i naplate dugova uz česte povrede prava na zaštitu podataka o ličnosti. S tim u vezi, zakon se pokazuje i kao živi organizam koji je podložan stalnim promenama kroz kreiranje novih propisa ili modifikovanje postojećih. Uticaj evropske regulative na nacionalnu regulativu nije samo predvidiv već je i zakonska obaveza Republike Hrvatske kao članice Evropske unije. Trgovanje kapitalom na tržištu kapitala jednostavno zahteva preispitivanje, bar savremenih propisa iz 2005. godine ili kasnije u svakom pogledu. zakon se takođe pokazuje kao živi organizam koji je podložan stalnim promenama kroz kreiranje novih propisa ili modifikovanje postojećih.
KLJUČNE REČI / KEYWORDS:
potraživanje, prijenos potraživanja, nacionalna i europska regulativa, zaštita od ugroze osobnih podataka dužnika, jedinstvena pravila u europskoj regulativi, agencije za naplatu potraživanja, prijenos potraživanja kao olakšani pristup financiranju u trgovačkom poslovanju, prijenos dugova kao izvor za enormne zarade, niska kupovna cijena portfelja imovinskih potraživanja na sekundarnim tržištima kapitala, eksternalizacija servisiranja kredita na agencije za naplatu potraživanja.
LITERATURA / REFERENCES:
- Amon, F. i dr., Vrijednosni papiri u gospodarskoj i pravnoj praksi, Zagreb, 2002.
- Barbić, J., Pravo društava, knjiga, II, Društva kapitala, III izdanje, Zagreb, 2005.
- Gavella, N. i dr., Europsko privatno pravo, Zagreb, 2002.
- Jelinić, S., Akšamović, D., Ugovorno pravo Europske unije na prekretnici, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 60, br. 1/2010.
- Maurović, LJ., Bankarsko pravo, Pula, 2009.
- Mlikotin – Tomić, D., Europsko tržišno pravo, Zagreb, 2006.
- Papuga, M. i dr., Uvod u financijsko tržište i tržište vrijednosnih papira, I dio, Zagreb, 1990,
- Pravo Europske unije, zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2003.
- Crnić, I., Zakon o obveznim odnosima sa sudskom praksom, IV izdanje, Zagreb, 2002.
Pomoćni izvori i normativni tekstovi
- Dokumentacija Sabora RH i prijedlozi zakona, pozitivni propisi, Direktive Europskog parlamenta i Vijeća.