Ekološka odgovornost privrednih subjekata i uloga osiguranja u savremenim pravnim sistemima

27. Savetovanje PRAVO OSIGURANJA DANAS: STANJE, TEKUĆE REFORME I PRAKTIČNA PITANJA (2026),  [pp. 132-147]

AUTHOR(S) / АУТОР(И): Snežana Prelević Plavšić, Slobodan Jovanović, Milica Njegovan Gužvica

Download Full Pdf   

DOI: https://doi.org/10.46793/27UZPOS.10PP

ABSTRACT / САЖЕТАК:

Zaštita životne sredine u savremenim pravnim sistemima neraskidivo je povezana sa konceptom ekološke odgovornosti privrednih subjekata. U radu se analizira evoluciju ekološkog prava, ističući njegovu istorijsku tendenciju reaktivnog razvoja kao odgovora na velike industrijske nesreće (Seveso, Bopal, Love Canal, Baja Mare). Centralni deo rada posvećen je analizi pravnih principa, prvenstveno principu „zagađivač plaća” i režimu objektivne odgovornosti za opasne delatnosti, koji čine osnovu za internaliza- ciju ekoloških troškova s posebnim fokusom na osiguranje od ekološke odgovornosti (dalje u tekstu: EkO) kao ključnom finansijskom i preventivnom mehanizmu. Kroz komparativnu analizu međunarodne prakse i pravnog okvira Republike Srbije, autori ukazuju na problem insolventnosti zagađivača i „socijalizacije gubitaka” u slučajevi- ma gde nedostaje finansijsko obezbeđenje i u zaključnim razmatranja nude konkretne predloge de lege ferenda za unapređenje srpskog zakonodavstva, sugerišući uvođenje obaveznog osiguranja za visokorizične delatnosti i čvršće povezivanje polisa osiguranja sa sistemom ekoloških dozvola, u cilju postizanja održive ravnoteže između ekonom- skog razvoja i ekološke sigurnosti.

KEYWORDS / КЉУЧНЕ РЕЧИ:

ekološka odgovornost, osiguranje, ekološka šteta, sanacija

ACKNOWLEDGEMENT / ПРОЈЕКАТ:

REFERENCES / ЛИТЕРАТУРA:

  • Amnesty International. (2014). Bhopal: The Legacy of a Disaster. Retrieved from Amnesty International website.
  • Baker, S. (2004). The need for international standards in environmental protection: The case of the Baia Mare disaster. Environmental Politics, 13(2), 345–362. https://doi.org/10.1080/0964401042000193336
  • Blecker, A., Quintero, J. (2022). Environmental Law and Economics: The Polluter Pays Principle in Global Markets. Oxford University Press.
  • Broughton, E. (2005). The Bhopal disaster: A historical overview. Environmental Health Perspectives, 113(8), 1139–1146. https://doi.org/10.1289/ehp.8115
  • Elliott, J. R., Frickel, S. (2013). The Historical Nature of Cities: A Study of Urbanization and Hazardous Waste. Cambridge University Press.
  • Encyclopaedia Britannica. (2025). Bhopal disaster, Dec. 29, 2025. Dostupno na: https://www. britannica.com/event/Bhopal-disaster, 17. 1. 2026.
  • European Commission. (2016). Report from the Commission to the Council and the European Parliament and the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions. COM (2016) 204 final.
  • European Parliament and Council of the European Union. (2004). Directive 2004/35/CE of the European Parliament and of the Council on environmental liability with regard to the prevention and remedying of environmental damage [Direktiva 2004/35/EZ Evropskog parlamenta i Saveta o ekološkoj odgovornosti u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete po životnu sredinu], Official Journal of the European Union, L 143/56.
  • European Parliament and Council of the European Union. (2012). Directive 2012/18/EU of the European Parliament and of the Council on the control of major-accident hazards involving dangerous substances and amending and subsequently repealing Council Directive 96/82/EC
  • [Direktiva 2012/18/EU Evropskog parlamenta i Saveta o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne supstance i o izmeni i stavljanju van snage Direktive Saveta 96/82/EZ], Official Journal of the European Union, L 197/1.
  • European Parliament. (2010). Resolution on the environmental and health impacts of the Baia Mare disaster. Retrieved from European Parliament website.
  • Faure, M. (2007). The Policy Constraints of Environmental Liability in an Interdisciplinary Perspective.
  • In Environmental Liability in International Law. Oxford University Press.
  • Faure, M. (2016). The Role of Environmental Self-Regulation in Tort Law. In Research Handbook on Environmental Law and Policy. Edward Elgar Publishing.
  • Faure, M. (Ed.). (2003). Deterrence, insurability, and compensation in environmental liability: Future developments in the European Union. Wien/New York: Springer.
  • Faure, M., Bruggeman, V. (2008). Environmental Liability and Financial Security: Creating Incentives for Pollution Control. Edward Elgar Publishing.
  • Faure, M., Hu, J. (2009). Prevention and Compensation of Marine Pollution Signals. Kluwer Law International.
  • Gibbs, L. M. (1982). Love Canal: My story [Love Canal: Moja priča]. Albany, NY: Albany Publishing Company.
  • Hinteregger, M. (Ed.). (2008). Environmental Liability and Ecological Damage in European Law. Cambridge, UK/New York: Cambridge University Press.
  • IOPC Fund. (2022). The Sea Empress Incident: A Summary of Claims and Compensation. International Oil Pollution Compensation Funds Report.
  • Kiš, T., Milisavljević, B. (2019). Ekološko pravo: Međunarodni i domaći standardi. Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
  • Lukić, M. (2021a). Ekološka odgovornost i osiguranje: Teorija i praksa u Republici Srbiji. Niš: Pravni fakultet Univerziteta u Nišu.
  • Lukić, M. (2021b). Finansijski instrumenti obezbeđenja ekološke odgovornosti: Uporednopravna analiza. Revija za osiguranje, 20(1), 45–58.
  • Lukić, M., Jovanović, S. (2021). Odgovornost za štetu u ekološkom pravu: Između klasičnog i modernog pristupa. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Nišu, 60(2), 145–162.
  • OECD. (1972). Recommendation of the Council on Guiding Principles concerning International Economic Aspects of Environmental Policies. OECD Publishing.
  • OECD. (2017). Environmental Liabilities: Assessing the Risks and Managing the Costs. OECD Publishing. Todić, D. (2022a). Ekološko pravo i održivi razvoj. Institut za međunarodnu politiku i privredu.
  • Todić, D. (2022b). Ekološko pravo: Institucije, principi i postupci. Institut za međunarodnu politiku i privredu.
  • U.S. Environmental Protection Agency. (2020). Love Canal: A Retrospective on CERCLA. EPA Historical Series. Dostupno na: https://www.epa.gov/history/epa-history-love-canal, 15. 1. 2026.
  • United Nations Environment Programme. (2000). Global Environment Outlook 2000: Priorities for Change Globalni izveštaj o životnoj sredini 2000: Prioriteti za promene]. Nairobi, Kenya: United Nations Environment Programme.
  • United States Congress. (1980). Comprehensive Environmental Response, Compensation, and Liability Act (CERCLA) – Superfund Act [Zakon o sveobuhvatnom odgovoru na ekološke probleme, nadoknadi štete i odgovornosti (Zakon o superfondu)]. Public Law 96–510, 94 Stat. 2767.
  • Zakon o obligacionim odnosima, Sl. list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, Sl. list SRJ, br. 31/93, Sl. list SCG, br. 1/2003, Sl. glasnik RS, br. 18/2020.
  • Zakon o zaštiti životne sredine, Sl. glasnik RS, br. 135/2004, 36/2009, 72/2009, 43/2011, 14/2016, 76/2018, 95/2018, 40/2023.