Egipatsko monaštvo i Crkva Konstantinopolja — njihov međusobni odnos tokom IV i V veka

Sabornost XIX (2025)  (str. 85-97)

AUTOR(I) / AUTHOR(S): Kliment Milinkov

Download Full Pdf  

DOI: 10.46793/sabornost25.085M

SAŽETAK / ABSTRACT:

Egipatsko monaštvo, koje je svoje korene pustilo u pustinjama Egipta u III veku, odigralo je presudnu ulogu u oblikovanju ranog hrišćanstva. Monasi su svojim asketskim načinom života i dubokim teološkim razmišljanjima uticali na razvoj hrišćanske misli i prakse. U IV i V veku, sa usponom Carigrada kao novog centra hrišćanskog sveta, odnosi između egipatskih monaha i Crkve u Carigradu postali su složeniji i dinamičniji. Cilj ovog rada je da se istraži priroda i dinamika odnosa između egipatskog monaštva i Crkve u Carigradu u IV i V veku. Posebna pažnja biće posvećena uticaju egipatskih monaha na teološke rasprave i crkvenu politiku u Carigradu, kao i njihovom učešću u različitim crkvenim sukobima. Očekuje se da će analiza pokazati da su egipatski monasi imali značajan uticaj na razvoj hrišćanske misli u Carigradu. Njihovo naglašavanje unutrašnjeg života, askeze i kontemplativne molitve obogatilo je duhovni život Crkve. Međutim, odnosi između egipatskih monaha i Crkve u Carigradu nisu uvek bili bez napetosti. Različita tumačenja teoloških pitanja i sukobi oko crkvene discipline doveli su do brojnih nesuglasica. Egipatsko monaštvo i Crkva u Carigradu bili su dva ključna stuba ranog hrišćanstva. Njihov odnos bio je složen i dinamičan, obeležen saradnjom, ali i sukobima. Istraživanje ovog odnosa omogućava nam bolje razumevanje razvoja hrišćanske misli i institucija tokom IV i V veka.

KLJUČNE REČI / KEYWORDS:

egipatsko monaštvo, Carigrad, Crkva, teološke rasprave, crkvena politika

LITERATURA / REFERENCES:

  • Bevan, G. A. (2007). The Last Days of Nestorius in the Syriac Sources. Journal of
    the Canadian Society for Syriac Studies, 7, 39–54. https://doi.org/10.31826/jcsss-2009-070105.
  • Bevan, G. A., and Gray, P. T. R. (2008). The Trial of Eutyches: A New Interpretation. Byzantinische Zeitschrift, 101 (2), 617–657. https://doi.org/10.1515/BYZS.2008.016.
  • Behr, J. (2004). The Nicene Faith. Formation of Christian Theology, Vol. 2.
    Crestwood, NY: Saint Vladimir’s Seminary Press.
  • Bethune-Baker, J. F. (1908). Nestorius and His Teaching: A Fresh Examination of the Evidence. Cambridge: Cambridge University Press.
  • Bolotov, B. B. (2024). Istorija Crkve u periodu Vaseljenskih sabora. Kraljevo: Eparhija žička.
  • Brakke, D. (1995). Athanasius and the Politics of Asceticism. Oxford Early Christian Studies. Oxford: Clarendon Press.
  • Williams, R. (1987). Arius: Heresy and Tradition. London: Darton, Longman and Todd.
  • Đakovac, A. (2006). Leksikon hrišćanstva, judaizma i islama. Beograd: Agencija Matić — Udruženje nauka i društvo Srbije.
  • Jevsevije Pamfil. (2003). Istorija Crkve. Preveo sa ruskog S. Prodić. Šibenik: Istina.
  • Kannengiesser, C. (1990). Alexander and Arius of Alexandria: The last Ante-Nicene theologians. Compostellanum, XXXV (1–2), 93–105.
  • Kartašov, A.V. (1995). Vaselenski sabori Tom I. Vršac: FIDEB — Izdavačka ustanova Eparhije banatske.
  • Cohen, S. (2022) [2023]. Eutychianorum Furor! Heresiological Comparison and
    the Invention of Eutychians in Leo I’s Christological Polemic. Entangled Religions, 11 (4), 1–29. https://doi.org/10.46586/er.11.2020.9434.
  • Kolarić, I. (2004). Filosofsko-teološki leksikon. Zlatibor: autorsko
    izdanje.
  • Luibheid, C. (1976). The Arianism of Eusebius of Nicomedia. Irish Theological
    Quarterly, 43, 3–23.
  • Lurje, V. (2010). Istorija vizantijske filosofije. Sr. Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
  • Menze, V. L. (2023). Patriarch Dioscorus of Alexandria: The Last Pharaoh and
    Ecclesiastical Politics in the Later Roman Empire. Oxford Early Christian
    Studies. Oxford, United Kingdom: Oxford University Press
  • Ostrogorski, G. (1998). Istorija Vizantije. Beograd: Narodna knjiga — Alfa.
  • Popović, J. (1972). Žitije Svetog Atanasija Aleksandrijskog, Žitija Svetih za januar. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.
  • Popović, R. (2016). Rano monaštvo u Crkvi. Beograd: PBF Institut za
    teološka istraživanja.
  • Popović, R. (2019). Vaseljenski sabori: Prvi, Drugi, Treći i Četvrti:
    Odabrana dokumenta. Knj. 1. Beograd: Akademija Srpske Pravoslavne Crkve za umetnosti i konservaciju.
  • Rubenstein, R. (1999). When Jesus Became God: The Epic Fight over Christ’s Divinity in the Last Days of Rome. New York: Harcourt Brace & Company.
  • Tubin, S. (2022). Prvenstvo u Crkvi u svetlu pojave οικουμενικός u titulaturi konstantinopoljskog patrijarha: Protesti pape Grigorija I Dvojeslova patrijarhu Jovanu IV Posniku. Sabornost, 16, 139–155.
    https://doi.org/10.5937/sabornost2216147T.
  • Florovski, G. (2009). Vizantijski asketski oci i duhovnici. Beograd: Otačnik.
  • Čairović, I. (2017). Possible Influence of Hosius of Cordoba on Decisions Made at the First Ecumenical Council (325): Analogy of Canons from the Councils of Elvira, Arles and Nicaea. Bogoslovni vestnik, 77 (1), 97–108.