Agrafa, VI 7/2025 (str. 204-209)
AUTOR(I) / AUTHOR(S): Žarko Trebješanin
Download Full Pdf 
DOI: https://doi.org/10.46793/Agrafa7.204T
SAŽETAK / ABSTRACT:
Rad analizira interaktivnu prirodu psihoanalitičkog postupka u Frojdovoj teoriji i praksi, osporavajući rasprostranjene zablude o pasivnosti analitičara i jednostranosti analitičkog procesa. Polazeći od Frojdovih tekstova o „divljoj psihoanalizi“, tehničkim pravilima analitičkog rada i ulozi govora u terapiji, pokazuje se da je psihoanaliza od svog nastanka zasnovana na intenzivnoj i višeslojnoj interakciji analitičara i analizanda. Posebna pažnja posvećena je verbalnoj komunikaciji, radu na otporima, kao i ključnim fenomenima transfera i kontratransfera kao centralnim oblicima terapijske interakcije. Analiza ukazuje da se psihoanalitički tretman može razumeti kao proces naknadnog „vaspitanja“ za prevladavanje unutrašnjih otpora i izgradnju zrelijih obrazaca emocionalnog povezivanja. Time se Frojdova psihoanaliza sagledava kao temelj kasnijih relacijskih i intersubjektivnih pristupa, čime se potvrđuje njena trajna relevantnost u savremenom razumevanju psihoterapijskog odnosa.
KLJUČNE REČI / KEYWORDS:
psihoanaliza, interaktivnost, Frojd, transfer, kontratransfer, otpor, psihoanalitički odnos, terapijska komunikacija
LITERATURA / REFERENCES:
- Frojd, S., „Freud’s Psycho-Analytic Method“ (1904), u Collected Papers, Hogarth Press, London, 1971.
- Frojd, S., „On Psychotherapy“ (1904), u Collected Papers, Hogarth Press, London, 1971.
- Frojd, S., „Observations on ‘Wild’ Psychoanalysis“ (1910), u Collected Papers, Hogarth Press, London, 1971.
- Frojd, S., The Question of Lay Analysis, Hogarth Press, London, 1937.
- Frojd, S., „The Question of Lay Analysis” (1926), u The Standard Edition, Hogarth Press, London, 1987.