Covid-kriza kao izazov za strukturne promene u energetici – na globalnom i nacionalnom nivou

Energija, ekonomija, ekologija, 2, Mart 2021, (str. 39-47)

AUTOR(I): Petar Đukić, Slaviša Đukanović

E-ADRESA: djukic@tmf.bg.ac.rs

Download Full Pdf   

DOI: 10.46793/EEE21-2.39D

SAŽETAK:

Covid-19 pandemija uslovila je duboku recesiju u svetskoj privredi, pad dohotka i zaposlenosti, kao i  mnoštvo prinudnih međusektorskih promena. Više od ostalih pogodila je sektor ličnih usluga (posebno turizam, ugostiteljstvo, saobraćaj) ali i veliki deo industrije.  Energetski sektor oštećen je u većoj ili manjoj meri, u zavisnosti od grane i tehnologije, odnosno pada tražnje energenata. Svi su izgledi da će globalni oporavak, bez obzira da li će se desiti u 2021. ili nekoj od sledećih godina, izazvati visok rast tražnje za energijom. Svet će verovatno ponovo biti suočan sa izazovima održivog ili neodrživog (rizičnog) ekonomskog rasta. Postojeći dominantni model rasta zasniva se još uvek na intenzivnoj eksploataciji materijalnih resursa, rastućim negativnim eksternalijama – posebno posledicama zagađenja životne sredine i opasnim klimatskim promenama. Najveći “doprinos” klimatskim promenama i emisiji gasova staklene bašte (GSB) i dalje ostvaruje energetika. Ako bi dalji energetski razvoj podrazumevao kontinuitet u odnosu na prethodnu praksu, to bi značilo dodatno povećanje energetskog intenziteta. Alternativni model fundamentalnog restrukturiranja dosta je teže izvesti, ali bi on globalno bio daleko efikasniji u razvojnom (ekonomskom, ekološkom i socijalnom smislu). Srbija će, možda lakše sanirati kratkoročne posledice Covid krize koje se tiču recesije, jer beleži nešto niži pad ekonomske aktivnosti u odnosu na okruženje. Međutim, zvanična orijentacija na visoke stope rasta odmah nakon Covid-krize, zasnovane na prethodnoj privrednoj strukturi i strukturi energetike, mogla bi da bude veoma opasno, rizično i neprihvatljivo zavaravanje. Prilično neefikasan javni sektor, skupa i nedelotvorna javna administracija, u kombinaciji sa izrazito prljavom i neefikasnom energetikom, mogli bi da udalje Srbiju od procesa modernizacije i reformi, sa daljim pogoršanjem javnog zdravlja i ekološke bezbednosti. Sa druge strane, reforma energetike i duboke strukturne promene zasnovane na konceptu zelene i cirkularne ekonomije, dale bi priliku za kvalitetniji rast i (održivi) razvoj nakon Covid-krize. Sadašnja prekretnica ka normalizaciji ekonomskih tokova na bazi vakcinacije-imunizacije, kako u svetu, tako i u Srbiji, mogla bi da se iskoristi za dizajniranje neophodnih sistemskih strategija i strukturnih mera održive energetike za post Covid-ekonomski razvoj. 

KLJUČNE REČI:

Covid-kriza, nova energetska struktura, obnovljivost – održivost energetike, pametne energetske mreže,  zeleni energetski sistemi.

LITERATURA: