AUTOR(I): Zoran Jovanović, Stefan Andonović
DOI: 10.46793/zbVU21.233J
SAŽETAK:
Vidovdanski ustav novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika domaće i regionalne istorije ustavnog prava. Donet 1921. godine, u cilju utvrđivanja osnova državnog i društvenog uređenja, Vidovdanski ustav je sadržao pojedine odredbe koje su i danas, 100 godina kasnije, implementirane ili čekaju na implementaciju u modernim Ustavima. Ovaj Ustav predstavlja i jedan od najznačajnijih momenata u stvaranju upravnog sudstva država koje su kasnije nastale na prostoru Kraljevine. Naime, u literaturi se navodi da uređenjem upravnog sudstva, kako je to učinjeno Vidovdanskim ustavom, dolazi do najznačajnijeg perioda u razvoju upravnog sudstva (Srbije) od osnivanja 1869. godine pa sve do Drugog svetskog rata. U tom pogledu, kao jednu od najvažnijih specifičnosti ističemo uvođenje dvostepenog upravnog sudstva sa značajnim garantijama profesionalnosti izbora sudija i savetnika. Imajući u vidu njegov značaj u istoriji upravnog sudstva, autori će u radu analizirati osnovne ustavne norme u vezi sa pravnom prirodom i organizacijom upravnog sudstva. Takođe, istraživanje će obuhvatiti i pitanje položaja sudija upravnog suda i članova Državnog saveta. Radi sveobuhvatnije analize, autori će pored ustavnih obuhvatiti i relevantne odredbe Zakona o Državnom savetu i upravnim sudovima kao i Uredbe o Državnom savetu i upravnim sudovima koji su usvojeni ubrzo nakon Vidovdanskog ustava – 1922. godine.
KLJUČNE REČI:
Vidovdanski ustav, upravno sudstvo, Državni savet, upravni sudovi, upravni spor.