Agrafa, I 1/2013 (стр. 84-95)
АУТОР(И) / AUTHOR(S): Irina Deretić
DOI: https://doi.org/10.46793/Agrafa1.084D
САЖЕТАК / ABSTRACT:
Platonova analogija o duši kao knjizi predstavlja značajan prilog njegovom učenju o ljudskoj duši. Koristeći živopisne figure pisara i slikara, Platon opisuje proces kojeg uglavnom nismo svesni. Poređenje sa ilustrovanom knjigom pokazuje da se i kod najprostojih radnji u nama „događa“ složen mentalni proces, spoj uzajamno harmonizovanih i hijerarhijski uređenih kognitivnih radnji. Uvodeći metaforu unutrašnjeg pisara u Filebu, Platon prikazuje naš duh kao aktivan i produktivan, gde „prevođenje“ upamćenih opažaja obuhvata veliki broj racionalnih operacija, poput artikulacije, klasifikacije i strukturiranja našeg čulnog iskustva. Drugi zanatlija u duši, tj. slikar, „reinterpretira“ i povezuje uživanja, koja se tiču budućnosti, sa njihovim čulnim poreklom, opažanjem i pamćenjem. Perceptivni sudovi i mentalne slike se obrazuju isključivo pomoću razuma i mašte, čije delatnosti omogućuju jedinstvo i dovršenost našeg iskustva. Naša duša, najzad, i jeste knjiga, knjiga koja se nikada potpuno ne dovršava, u kojoj pisar uvek dopisuje nove λόγοι, a stare reinterpretira, dok ih slikar ilustruje.
КЉУЧНЕ РЕЧИ / KEYWORDS:
Platon, duša, uživanje, slikar, knjiga.
